Kako je dobijena bitka za Atlantik...
Eksplozija njemačke podmornice, 1943.

Uticaj na ishod Drugog svjetskog rata

Kako je dobijena bitka za Atlantik...

Britanski naučnici bitno su uticali na ishod Drugog svjetskog rata...

Nedavno smo saznali da Majkrosoft radi na progresivnoj integraciji kad je u pitanju ona najintimnija od veza između korisnika i njegovog smart telefona. Uskoro će oni biti u stanju da prate poruke, pozive i pretrage po internetu, i na osnovu njih će donositi zaključke o vašem raspoloženju. Svrha projekta je da telefon na vrijeme obavijesti druge stranke, znači vaše prijatelje, o tome da li ste sretni ili niste, kako bi oni znali da li da vas se tog dana klone ili da vam pristupe mirne duše. Na sličan način, roman Filipa Dika, Da li androidi sanjaju električne ovce?, počinje tako što mehanički "tvorac raspoloženja" glavnom junaku, Dekartu, prilikom buđenja šalje blage električne udare zahvaljujući kojima bi on tokom dana trebao da bude raspoložen. Reklo bi se da je sprava u Dikovom romanu nadasve naprednija, a i korisnija.

Htjeli mi to da priznamo ili ne, ovo o čemu čitamo je vrhunac ljudske tehnologije 21. vijeka, pa je bezmalo sigurno da će dalji pomaci u nauci očito biti još nesuvisliji i ništa manje beskorisniji. Knjiga Stivena Budianskog zato govori o genijalcima koji svojom percepcijom i tehnologijom ne samo što su promijenili svijet, nego su dobar komad Drugog svjetskog rata sasjekli u korijenu, pomogavši Saveznicima da skinu jedno veliko breme sa svojih pleća.

Kao što kaže i sam autor u predgovoru, današnja nauka - barem kad su u pitanju ratne okolnosti - postala je još "uskogrudnija, specijalizovanija i kompetitivnija", i ono što je prije 70-ak godina učinila šačica britanskih i američkih naučnika, od botaničara pa do astronoma, vjerovatno se ne može mjeriti ni sa čim što će se oko nas događati u budućnosti. Birokratija ratne mašinerije danas je postala ogromna, zamorna i neprijatna, i baš zbog toga ne ostavlja skoro nimalo mjesta za vještu improvizaciju i nekonformističko razmišljanje koje su Bleket i njegove kolege uspjele materijalizovati.

U Bleketovom ratu je naglasak ipak stavljen na britanske naučnike, od kojih su dobar dio bili zagriženi socijalisti, komunisti, marksisti i, prije svega, nepokolebljivi pacifisti (uvaženi naučnik i pisac, Č.P. Snou, bilježi da su između dva rata 3/4 britanskih naučnika bili tvrdokorni ljevičari). Iz ove grupe šestorica njih će poslije rata biti nagrađeni Nobelovom nagradom za revolucionarna dostignuća u hemiji, fizici i fiziologiji.

Prvi od njih je Patrik Bleket, britanski fizičar koji je otkrio pozitron, vatreni socijalista i čovjek sa velikim osjećajem pravednosti. Kao 20-godišnji brodski gardemarin na bojnom brodu Barnam preživio je najveću poznatu pomorsku bitku kod danskog Jutlanda 1916. godine, gdje su Britanci izgubili 6,000 mornara, a 1948. je objavio knjigu Strah, rat i bomba protiveći se američkom monopolu po pitanju atomskog oružja i zagovarajući odricanje američke politike kao glavne prijetnje na putu svjetskog mira. Isprva čak nije htio ni da sarađuje sa britanskom vladom, iz razloga što nije želio militarizovati nauku, ali jeste htio pomoći u naporima da se umanje ratne žrtve.

Bleket je bio jedan od onih utopijskih, na koncu i nerealnih, ljudi koji su pokazivali istinsko lice socijalizma, onakvo kakvo ova ideologija u načelu zbilja ima. Kad ga je Britanija pozvala da se priključi grupi za razvitak atomskog oružja, jedini je odbio, ali se kasnije, iako protiv svoje volje, složio da bi Britanci vjerovatno trebali da se sa Amerikancima konsultuju o tom projektu. Na osnovu jednostavnih proračuna o sveopštoj nedjelotvornosti, pri čemu će najviše stradati civili, takođe se protivio strateškom bombardovanju njemačkih gradova od strane RAF-ovih eskadrila; umjesto toga, tražio je da se avioni sa veliki radijusom djejstva šalju u Bitku za Atlantik.

Kao direktor antipodmorničke analize pri Kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu i Kraljevskoj mornarici tokom Drugog rata, Bleket nije samo pomogao u dobijanju Bitke za Atlantik, već je ustanovio i novu nauku kod "operativnog istraživanja", termina koji je prvi upotrijebio. Od tada je termin postao neophodni dio vojnog treninga i planiranja.

U centru pakla

Ako se sjećate početka filma Volfganga Petersena Das Boot (1981) koji prati period 1941/42. godine, saznaćete da se trideset od četrdeset hiljada njemačkih mornara koji su služili na podmornicama nikada nisu vratili. Pa ipak, kapetan Vajlder D. Bejker iz američke mornarice, krajem juna 1942. godine, upozorio je da će "Bitka za Atlantik uskoro biti izgubljena".

Osim toga, u najnovijem broju časopisa BBC History Magazine, naslovni tekst govori o britanskom lovcu na u-podmornice, slavnom Džoniju Vokeru, kapetanu razarača HMS Sterling, koji je naizgled sam, preokrenuo tok te bitke. Dabome, radi se o agresivnim ljudima u centru pakla i galaksijama daleko od neustalasanog svijeta u kom je funkcionisao Patrik Bleket.

(Izvor:Vijesti)