Jovanović ne vidi „neku veliku razliku u odnosu na krajnju pljačkašku namjeru Srbije Aleksandra Vučića da otme Crnoj Gori manastire i crkve i oko pola milenijuma naše istorije“.

"To što pokušava Vučić, nijesu u prošlosti ni sultani i Turci radili",dodaje on.

Jerarhija ili entitet „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“, objašnjava Jovanović, ne postoji.

"SPC je osnovana 1920, pod imenom Avtokefalna Ujedinjena srpska pravoslavna crkva Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Sadašnji je naziv dobila 1929. godine. Eparhije SPC sa katedrama u Crnoj Gori su osnovane, najprije Mitropolija crnogorsko-primorska 1931, kasnije i Episkopija budimljansko-nikšićka 2001. godine. Ukupno, to je svega stotinu godina postojanja", naglašava on.

Episkopski savjet SPC u Crnoj Gori, podsjeća, osnovan je 2006., nekoliko dana po obnavljanju crnogorske državne nezavisnosti.

"Cilj je bio da Amfilohije Radović, dosta uspješno, prodaje maglu, naročito DPS vladama: da su, biva, eparhije SPC u Crnoj Gori nekakva „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“, s labavim vezama prema Beogradu. Ali, Episkopski savjet SPC nije nikakvo samoupravno tijelo, već, kako je i navedeno u odluci o osnivanju, za svoj rad odgovara Patrijaršiji Srbije (Arhijerejskom saboru). U Beogradu ga osnovali, u Beogradu ga danas-sjutra mogu ukinuti. Iz Beograda su ovamo postavili Amfilohija, danas-sjutra će nekog drugog. To je SPC. I to nije tradicija Crkve Petrovića-Njegoša", kategoričan je Jovanović.

Komentarišući činjenicu da će temeljeni ugovor u ime SPC potpisati njen patrijarh Porfirije, što nije bio slučaj u Hrvatskoj i BiH, sagovornik Pobjede objašnjava da ne treba praviti komparacije sa te dvije zemlje.

"Dominantne populcije u Hrvatskoj i BiH nijesu prvoslavne vjeroispovijesti, niti su te dvije države imale svoje autokefalne crkve. Pravoslavci u tim državama su isključivo Srbi. Za razliku od Hrvatske i BiH, u Crnoj Gori je pravoslavlje većinska vjeroispovijest: dominantni su pravoslavni Crnogorci, ali postoje i oni koji u novija vremena tvrde da su po nacionalnosti Srbi. Crna Gora ima svoju tradiciju kanonske autokefalne Crvke, koja je osnovana i egzistirala potpuno nezavisno od Beograda i Srbije i do 1920. nepostojeće SPC", objašnjava Jovanović.

Naša crkva je, dodaje on, utemeljena 1485. na Cetinju - to je crkva Crnojevića i Petrovića-Njegoša.

"Za vaseljensko pravoslavlje je autokefalna de iure do 1922, a njezine eparhije (Cetinjska, Zahumsko-raška, Pećka) i duhovni sudovi (konsistorije) su postojali do 1931. godine. Pravoslavni manastiri i crkve u Crnoj Gori su i do 1918. i nakon toga, svojina države: Kraljevine Crne Gore, Kraljevine SHS/Jugoslavije, od 1945. Narodne, Socijalističke i Republike Crne Gore, etc", podsjeća Jovanović.

Pokojni poglavar SPC u Crnoj Gori, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, bio je kategoričan da će isključivo on, u ime Episkopskog savjeta, potpisati temeljni ugovor, a ne neko izvan Crne Gore, ali njegova volja neće biti poštovana, što za Jovanovića nije iznenađenje.

"Porfirije Perić je izabran za patrijarha u okolnostima koje ne ostavljaju sumnju u to da je on Vučićev lični izbor. S tim u vezi, Perić slijedi Vučićev kurs prema kojem je Srbija matica svih Srba. Neki u Crnoj Gori, a među njima je bio Amfilohije Radović, tvrde da to nije tako i da je Crna Gora, biva, takođe matica Srba. U Beogradu, međutim, znaju da je srpstvo importovano u Crnu Goru, a da ovdašnje prvačenje u srpstvu po logici i veoma provjerljivoj praksi inklinira crnogorstvu, koje zovu „separatizam“ i „izmišljena crnogorska nacija“. Nota bene, crnogorstvo još 1834. pominje – Njegoš", naglašava Jovanović.

Vučić, kategoričan je Jovanović, želi jasnu diferencijaciju u Crnoj Gori: ili si Srbin, ili nijesi, nema „ali“, Crnogorstvo je antisrpstvo.

"Već po upokojenju Amfilohija, tvrdio sam da će se Beograd, uz mnogo blagoglagoljivosti, u stvari postarati da počisti njegove „autonomaške“ tragove pokušaja kompilacije crnogosrtva u srpstvu, ili obratno. Uvijek su u Patrijaršiji Srbije sumnjali u Amfilohija, potiskivano u njemu crnogorstvo, te u njegove skrivene veze s Milom Đukanovićem. Mislim konkretno na „sivu eminenciju“ Patrijaršije, Irineja Bulovića – a patrijarh Porfirije Perić je njegovo „duhovno čedo“", kaže Jovanović.

Bulovića je, dodaje on, Amfilohije ujeo za srce što je imao dil 2006. da korektno i ne miješajući se posmatra kampanju i ishod referenduma o nezavisnosti Crne Gore.

"U stvari, Amfilohije je mislio da će Crnogorci masovno glasati protiv. Prevario se", ističe Jovanović.

Joanikije Mićović, koji je nakon Amfilohijeve smrti postavljen za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske, prema riječima Vladimira Jovanovića, verziju temeljnog ugovora napisanu za Amfilohijeva života predočio je 11. marta Porfiriju Periću i Sinodu u Beogradu.

"U tom Sinodu je i Irinej Bulović. Amfilohijevu verziju Perić i Bulović su ocijenili kao neprihvatljivu. Napisana je nova. Toliko o Amfilohijevom „amanetu“ i šta o njemu Srbi misle. Stvarni autor tog ugovora je Vučić. A znamo koliko ga je Amfilohije simpatisao, a i Vučić njega", kaže Jovanović.