Ona kaže da se napad dogodio u stanu njene prijateljice početkom decembra i da je uslijedio pošto je vladiku isprovociralo njeno pitanje vezano za upotrebu kašičice tokom pričešča u doba koronavirusa. Pošto je počeo da viče, ona mu se, kaže izvinila i povukla pitanje, ali njegov bijes je postajao sve veći i završio se fizičkim napadom.

Ova Beograđanka tvrdi i da je tužilaštvo odustalo od gonjenja vladike, okarakterišući njene povrede kao lake, a da je u policiji – nestao zapisnik o tom slučaju.

O razlozima zbog kojih želi da ostane anonimna, kaže:

“Sa jedne strane sam se pojavila u sjenci upravo zbog toga – jer želim da se moj glas čuje ali ne želim da me javnost na ulici stigmatizuje. Situacija u zemlji je takva da žene koje progovore i kažu nešto protiv ljudi na položaju, ljudi koji imaju konekcije, budu javno osuđene”.

Ističe da je sam čin – napad od strane vladike Jovana Ćulibrka bio veliki šok za nju. Sve se, kaže dogodilo kod njene prijateljice u stanu, koja je zaposlena kod vladike.

U pitanju je vladika pakračko-slavonski koji je, inače, izuzetno popularan u javnosti i važi za neobičnog vladiku. Nekada je bio pank-rok kritičar, bio je u vojsci – pripadnik 63. padobranske brigade, a bavi se i Jasenovcem i pitanjem Holokausta…Ima veoma dobru reputaciju u javnosti.

Žena u ispovijesti dalje kaže da se susrela sa vladikinim ispadom bijesa koji nije umio da kontroliše, ali i da nije prva kojoj se to desilo jer je čula da su mnogi ljudi imali probleme s njim i na domaćem i na međunarodnom terenu.

Objašnjava i da ga je upoznala preko prijateljice prije tri godine i da su i svi “kontakti išli preko nje”.

Spornog dana, kada se, kako kaže napad dogodio, išla je kod prijateljice u goste, najavila se i nije bilo riječi da će doći i vladika. Dodaje i da je izašla prvi put poslije mjesec dana jer je prije toga bila bolesna od korone.

“Nisam bila raspoložena da viđam puno ljudi, nisam željela da se nađem u okruženju s bilo kim s kim nisam bliska i veliki prijatelj”, rekla je.

Priča i da je vladika u jednom trenutku došao u stan njene prijateljice nenajavljen, da je imao običaj da tako dolazi.

Prenosi i da se potom povela priča o epidemiloškim mjerama u crkvi i da je pitala u jednom trenutku, bez ikakve osude i stava, koja je politika crkve vezana za upotrebu kašičice tokom pričešća i kako se ponašati u ovoj situaciji.

“Nisam vjernik, ne idem na pričešćivanje, on to zna i nije to osudio nikada prije u kontaktima”, navodi ova Beograđanka.

Poslije pitanja o upotrebi kašičice, kaže, nastao je problem.

“On je počeo da viče na mene, ja sam se izvinila jer sam vidjela da se uznemirio, mislila sam da će da se smiri kada povučem pitanje. Rekla sam da ne mora o tome da se priča, da nisam imala namjeru da ga povrijedim i provociram. On je nastavio da viče na mene da ćutim, da umuknem, da zavežem…Odjednom sam od jedne osobe postala dio mase, a on je vikao dosta mi je svih vas koji napadaju mene i crkvu”, priča sagovornica N1.

U stanu su, kaže, bile još dvije odrasle osobe i beba od četiri mjeseca…

“On je bez obzira na izvinjenje i riječi da povlačim pitanje nastavio da viče na mene. Njegov bijes eskalirao je od jedan do 100 u roku od par sekundi i krenuo je da širi ruke, da mlati rukama i u jednom trenutku – ja sam sedjela na kauču, on se bacio na mene i počeo da me bije, on je bio u mantiji…Ja sam bila u kompletnom šoku i nevjerici šta se dešava jer sam dan prije toga bila u krevetu bolesna, dobila sam negativan rezultat korone i riješila da izađem prvi put da vidim nekog od ljudi u nekoj opuštenoj sredini”, priča ova Beograđanka.

Objašnjava i šta se dalje dogodilo:

“On je krenuo da me bije otvorenim šakama, zatvorenim šakama, po licu, po glavi, po temenu, po leđima i u tom udaranju u guranju me gurnuo na pod. Srećom što nisam udarila glavu kada sam padala na pod, nastavio je da me šutira…Poslije toga sam dobila ogroman hematom koji je mjesec dana trajao, i dan danas sa tim imam problem, to je bio jak udarac koji se završio rupturom mišića…Pokušala sam da se branim, da se odgurnem unazad laktovima, svjedoci su izašli ispred i pokušali da me odbrane. U jednom trenutku se smirio…Ja sam ustala i pokušala sam da uzmem mobilni telefon da pozovem pomoć, da pozovem policiju, da pokušam da uključim kameru…Ali kada sam uzela mobilni telefon, shvatio je šta hoću da uradim i krenuo je novi napad na mene – udaranje, guranje pokušaj otimanja telefona i razbijanja na pod. Telefon je poletio u vazduh i srećom i igrom slučaja se uključila kamera, tako da je snimljen dio gdje viče na mene – vidi se mantija, njegov lik, ja tu vrištim jer je nastavio da me udara”, priča sagovornica N1.

Dodaje da je vladika pokušao da je ućutka:

“On je sve vrijeme vikao – šuti, šuti – njegov glas je vrlo prepoznatljiv i svako ko ga je čuo ikada zna o kome se radi”, kaže.

Šta se dogodilo sa svjedocima, a šta u policiji i tužilaštvu….

Sagovornica N1 navodi da je sve vrijeme bila u nevjerici a da su poslije događaja uslijedili problemi psihičke prirode, strah da izađe na ulicu, budila se u toku noći, stalno su joj se u glavi vrtjele slike kako je tuče.

“Ne samo da sam prošla kroz fizičko maltretiranje od strane nekog ko je duhovnik, osjećala sam se i poniženo – naročito na kraju kada je rekao: “Nemoj da sam te čuo da si nešto spomenula i da si pričala okolo”. U tom trenutku sam shvatila svu težinu toga što je on uradio i njegove pozicije i njegovih odnosa koje ima sa različitim strukturama”, kaže.

U stanu u Beogradu bile su i dvije žene i beba. Šta su uradile te žene, pitao je N1…

“Njegova pomoćnica je bila ukopana i držala je bebu u naručju, beba je vrištala bila je uznemirena. Druga žena pokušala je da smiri situaciju, išla je za njim i govorila molim te pusti djevojku, nije ti dan…On se u jednom trenutku izduvao kad me je dovoljno izlupao i samo se okrenuo i otišao”, kaže.

Priča i da je isto veče otišla u policiju da prijavi napad, a ispred zgrade su bili njeni prijatelji i muž.

“Ja imam svjedoke koji su krenuli sa mnom u policiju”, rekla je.

U policiji je, priča dalje, bio šef noćne službe koji je bio izuzetno ljubazan, da je tu potpisala silne primjerke zapisnika o događaju a da je kad joj je pružio njen primjerak, bila toliko potrešena da je izašla iz prostorije i nikad ga nije uzela. Potom je dodaje, išla u Klinički centar da se uradi izvještaj o povredama, da to traje…Nakon toga, sjutra ujutru ponovo je kaže išla kod ljekara jer se u međuvremenu pojavio ogroman hematom.

Kada je došla ponovo u policiju po zapisnik, kaže da je bio haos u arhivi jer se čovjek koji radi i u arhivi razbolio od korone, pa su joj rekli da po zapisnik dođe za dva dana.

“Sljedeći put kad sam ponovo otišla nisu mogli da ga nađu pod djelovodnim brojem i kada su čuli da se radi o vladici rekli su – aha, postoji poseban folder kada se dese takve situacije, rekli su da su poslali tužilaštvu i da je odbijeno gonjenje po službenoj dužnosti”, kaže ova Beograđanka.

Dodaje i da joj je u Tužilaštvu rečeno da su njene povrede okarakterisane kao lake tjelesne povrede i da se napad nije desio na javnom mjestu – te da neće goniti vladiku po službenoj dužnosti. Rekli su joj i da može da podnese samo privatnu krivičnu tužbu.

“Nikada nisam došla do svog primjerka zapisnika”, kaže.

“Vjerujem da se u policiji svašta dešava, da im nije prvi put da im dođe neko kao ja i niti im je prvi put da je u pitanju poznato lice…Vjerovatno imaju načine na koji sortiraju takve slučajeve. Moj advokat mu je poslao dopis da se vide, da se javno izvini meni za nanijetu duševnu bol i fizičke povrede”, kaže ona.

Dodala je i da su s vladikine strane poslali advokaticu koja je došla poprilično zbunjena jer zapravo nije ni znala šta se dogodilo, da je „došla sa konfuznim pričama i rekla da vladika u suštini negira da ju je napao.

“Priznaje da je vikao na mene i da sam ga provocirala”, kaže.

Sagovornica N1 navodi i da je podnijela krivičnu prijavu protiv vladike, da ne traži novac, niti da on ide u zatvor, niti da bude razriješen sa mjesta episkopa ali da vapi za izvinjenjem.

“Smatam da osobe na takvim položajima trebaju da se izvine, obaveza je društva da takve osobe budu poznate kao nasilne, ljudi oko njega da se pozabave njegovim ispadima bijesa koje ne može da kontroliše, jer jednog dana će se desiti nešto gore”, kaže.

Dodaje i da njena prijateljica i dalje radi za vladiku, da su se dopisivale danima posle toga dodgađaj.

“On je izmaltretirao i mene i ljude u stanu, to je agresija koja je preoplavila čitavu porodicu…Njen muž je sveštenik takođe, radi za njega. Imam prepisku gdje ona kaže da neće biti najbolji svjedok u cijeloj priči jer na takve osobe koje zavisite finansijki i od kojih zavisi ekonomija porodice – sa te strane to apsolutno razumijem”, rekla je.

Dodaje i da su druge žene koje su bile u stanu prekinule kontakt sa njom.

“Do mene dolaze razne priče meni prosto nevjerovatne, bila mi je poput sestre…Ja se stvarno nadam da će ipak stati na stranu istine, spremna sam da idem i na poligraf, ne znam kako će se interpretirati njihove izjave, ali spremna sam da idem i na poligraf”, dodala je ona.

Sagovornica N1 ocjenjuje i da bi, da je udario bilo ko drugi – on bi bio procesuiran i preveden makar na razgovor…

Poslije objavljivanja ovog intervjua Eparhija slavonska i Episkop Jovan Ćulibrk objavili su na Facebooku da negiraju navode i da će podnijeti tužbu za krivično djelo protiv časti i ugleda.

Eparhija slavonska i Episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk s rezignacijom negiraju navode i izjavljuju da će povodom istih podnijeti tužbu za krivično djelo protiv časti i ugleda (shodno članu 170 KZ Republike Srbije). Svesni vremena u kom živimo i osuđujući svaki vid nasilja, posebno nad ženama, ne možemo da dozvolimo iskorišćavanje opravdanog sentimenta prema zlostavljanju žena i da dozvolimo zloupotrebu medijskog prostora plasiranjem laži i pozivanjem na javni linč - navodi se u objavi.