"U Jugoslaviji računari su osamdesetih bili rijedak luksuz. ZX Spectrum ili Commodore 64 su koštali kao cijela mjesečna plata i to samo ako uspijete da zaobiđete stroge uvozne zakone. Međutim, onda je 1983. godine, tokom odmora u Risnu, Voja Antonić dosanjao projekat za novi računar, narodsku mašinu koja je mogla da bude izrađena u svakom domu za djelić cijene uvoznih kompjutera. Rođena je Galaksija, a sa njom i kompjuterska revolucija", navodi Eurogamer.
Antonić za poznati portal kaže da je tada rijetko ko znao kako izgleda računar i da je najbliži dodir sa računarima većeg dijela jugoslovenske populacije bio digitron.
Međutim, tada su stvari počele da se mijenjaju, a sam Antonić je imao već višegodišnje iskustvo u radu sa mikroprocesorima.
"Volio sam da se igram sa Z80, uglavnom za kontrolere i animaciju.
Međutim, kompjuteri su bili preskupi za mene, pa sam morao da pravim
svoje. Jedan od njih je bio tako jednostavan i lak za izradu, da sam
pomislio da bi i drugi takođe željeli da mogu da ga naprave", kaže
Antonić.
Kada se vratio sa ljetovanja u Crnoj Gori, već je imao šeme za novu mašinu. Srce računara je bio jeftini i dostupni Zilog Z80 mikroprocesor, koji je takođe pokretao legendarni Sinclairov ZX Spectrum.
Računar je najviše ličio na ZX81, "sa boljom tastaturom i prijatnijim operativnim sistemom", dodaje Antonić.
Ostatak "Galaksije" je bio prilično bazičan, 32x16 tekstualni mod i gruba 64x48 kockasta grafika, uz aritmetičke rutine dijelom originalno pisane, a djelom "skinute" sa TSR Level 1 Basica.
Sve to je kasnije dograđivano i uprkos limitima osnovni cilj postignut - bio je to jeftin računar, lako dostupan i mnogim Jugoslovenima prvi računar, navodi "Eurogamer".
Koncept je napravljen, a sljedeći korak bila je distribucija. To se desilo preko specijalnog izdanja časopisa "Galaksija" - "Računari u vašoj kući".
Još jedno lice sa prapočetaka onoga što se sada zove "IT scena", Dejan Ristanović kaže da bi bilo neskromno reći da je taj magazin pokrenuo revoluciju, ali i da se "poklopilo i vrijeme i okolnosti da stvari krenu u dobrom smjeru".
Poslije mnogo posla i višemjesečnog rada "Računari" su stigli na
kioske, a iako su Ristanović, Antonić i urednik Jova Regasek očekivali
da "prodaju 50 ili 100 primjeraka", desilo se nešto potpuno drugačije -
stiglo je 8.000 pisama ponosnih vlasnika "Galaksije".
Broj je doštampavan dva puta, ukupno u više desetina hiljada primjeraka, a ostalo je istorija.
Ljudi su pravili "Galaksije" širom Jugoslavije, neki su ih ostavljali ogoljene, neki su pravili jedinstvene kutije, a zatim je izveden još jedan veliki eksperiment u kome je "saučesnik" bio čuveni radijski voditelj Zoran Modli.
Programi za "Galaksiju" su kao i za većinu računara iz tog doba bili snimani na audiokasetama, uz prepoznatljivi zvuk "škripanja". Tako je Modli u svojoj emisiji Ventilator 202 na Radio Beogradu osim muzike u etar emitovao i to "škripanje".
Ljudi su spremno čekali da pritisnu REC i snime programe, a Modli kaže da se namučio da objasni ljudima sa radija da "škripanje" nije nikakva greška, već stvar za ponos - revolucija na radiju.
"Galaksija" je nastavila svoj put, stigla do brojnih obrazovnih ustanova i domova, a danas je dio vrijednih kolekcija, kao i dio postavke u Muzeju nauke i tehnologije u Beogradu - očigledno i predmet interesovanja za nove generacije medija, kao što je Eurogamer..
Izvor: B92
