Mladi napadač je krunisao konkretniju igru londonskog tima, uprkos znatno manjem posjedu lopte. Vrebao je sastav iz Londona svoje šanse iz kontra-napada, svjesno prepustivši posjed rivalu, i to mu se na kraju isplatilo.

Mogao je Čelsi na taj način do pogotka i u dva navrata preko Tima Vernera, ali je na kraju drugi Nemac riješio veliko finale i potencijalno katastrofalnu sezonu pretvorio u bajkovitu, prenosi Sport klub.

Ipak, možda i najveće zasluge za takav ishod trećem Njemcu – Tomasu Tuhelu. Njegovim dolaskom na klupu sredinom sezone, umjesto Frenka Lamparda, sve krenulo nabolje – sve do evropskog trona.

Na drugoj strani, Tuhelov kolega Pep Gvardiola ni iz petog pokušaja nije uspio da donese evro trofej Građanima. Uprkos dominaciji u Premijer ligi i osvajanju titule, toliko željeni ušati trofej je i ove godine izostao. Ovoga puta stiglo se do istorijskog plasmana u finale, ali je završni korak izostao.

Siti je od početka utakmice u Portu kontrolisao posjed, a Čelsi konkretnije napadao. Vrijebali su Plavi prilike iz kontra-napada i direktnom igrom vrlo lako mogli do pogotka i prije finiša poluvremena.

Timo Verner je u ranoj fazi propustio dvije fantastične šanse. Obije praktično sa peterca. Kod prve je promašio loptu, a kod druge je iz koraka gađao preslabo i direktno u Edersona.

Ono što jedan Njemac nije uspio, jeste drugi. Bila je to akcija iz udžbenika ekipe Tomasa Tuhela. Mendi je poslao loptu na lijevi bok ka Čilvelu i razvukao linije protivnika, uslijedio je pas do Maunta, koji je spojio sa golom Haverca. Kroz sredinu mladi napadač je pobjegao loše postavljenoj odbrani Sitija, uz malo sreće prešao istrčalog Edersona i pogodio praznu mrežu za prvenac u Ligi šampiona. Bolji momenat nije mogao da odabere…

A u međuvremenu na drugoj strani – malo pravih pokušaja Sitija. Tačnije, samo jedan – Fil Foden je utrčao u šesnaesterac i šutirao sa sedam metara, ali je požrtvovani start Antonija Ridigera na petercu spasao je veću opasnost po gol londonskog kluba.

Uprkos terenskoj inicijativi, nije bilo žestine na koju smo navikli kod izabranika Pepa Gvardiole. Tako je, pored šanse Fodena, koliko-toliko zaprijetio Rahim Sterling. Umakao je brzonogi Englez pažnji Čelsijeve defanzive, dobio maestralan loptu preko cijelog terena od Edersona, međutim, izostao je šut.

U sličnom ritmu se igralo i u drugom poluvremenu, u kojem je Čelsi prikazao pravu defanzivnu kliniku ne dopustivši Sitiju nijednu pravu priliku za poravnanje i udarac u okvir gola.

Plavi su potpuno prepustili loptu Sitiju i najčešće se branili sa svim igračima na svojoj polovini, tražeći trenutak da iz kontre zadaju konačan udarac rivalu koji nije imao jasnu ideju u napadu.

Malo je nedostajalo da se to dogodi u 73. minutu. Engolo Kante je osvojio loptu na sredini terena, Haverc je povukao do šesnaesterca, a zatim pravovremeno uposlio Pulišića, čiji je šut u padu prohujao pored stative.

Bila je to jedina prava šansa u drugom dijelu. Siti je i prije i posle nje kružio sa loptom u nadi da će pronaći rupu u organizovanoj odbrani Čelsija. Pokušavao je Pepov tim na različite načine da dođe do izjednačenja, ali su se bezidejni napadi završavali neslavno.

Čelsi je odbranio prednost i došao do evropskog trona!