Rječnik rožajskoga govora sadrži oko šest hiljada jasno definisanih leksičkih jedinica, sadrži i brižljivo odabranu kontekstualnu upotrebu riječi koje su uglavnom nestale iz savremene upotrebe, što autor slikovito prikazuje u predgovoru knjige. Kontekstulana upotreba riječi omogućava korisnicima da dođu ne samo do svih podataka koji eventualno mogu da izostanu u objašnjenju ili definiciji konkretne leksičke jedinice, nego i do izvanlingvističkih podataka o životu i običajima ljuda ovoga kraja. A taj život i običaje Ibrahim Hadžić je Rječnikom prikazao i više no što je mislio i namjeravao i više no što je to uobičajena praksa u rječnicima ovoga tipa.
Dragocjene crtice
U dodatku Rječnika, opet mimo uobičajene prakse, autor je dao niz crtica koje bogato ilustruju pojedine riječi, događaje, običaje, fraze i slično. Njegov cilj, i iz toga se to vidi, nije bio samo da dâ dijalektološki rječnik rožajskoga kraja, već da pruži što potpuniju sliku nekadašnjega života u ovoj sredini. Stoga ovaj Rječnik nije doprinos samo crnogorskoj dijalektologiji, već i etnologiji, etnografiji i kulturologiji u najširem smislu.
Neobično je neoznačavanje akcenata u jednome dijalektološkom rječniku. To neoznačavanje u ovome Rječniku Hadžić je objasnio akcenatskom razuđenošću rožajskih govora, što je posebno interesantno i što bi valjalo terenski potvrditi i opisati dok još ima tipičnih govornih predstavnika. Šteta je što rožajski kraj još uvijek nije dijalektološki obrađen – šteta je, iako je to tipična odlika ovih naših prostora da svojim značajem prije privuku strane stručnjake no što taj značaj uoče oni naši, domaći. I nije čudo što je put od Harvarda do Rožaja i okolnih predjela i gradova bio ponekad kraći no što je bio od naših katedara za jezik i književnost u Nikšiću, Beogradu, Sarajevu, Zagrebu ili Skoplju.
Karakteristike govora
Rječnik rožajskoga govora, kako je to Ibrahim Hadžić definisao u prvome izdanju, obuhvata prostor gradića Rožaja i 25 okolnih sela, prostor koji uglavnom naseljava muslimansko stanovništvo. Glavna diferencijalna osobina te oblasti u odnosu na ostale crnogorske govore jeste ijekavsko-ekavski alternant jata (npr. bijel – belina). Sigurno je da je blizina srpske (ekavske) jezičke granice uticala na stvaranje ekavskoga alternanta na ovome prostoru. Kao i ostali ijekavsko-ekavski govori naši i rožajski se govor brojnim osobinama uklapa u opštecrnogorsku dijalekatsku sliku. Prije svega treba spomenuti izvorni ijekavizam, uprošćen padežni sistem, akcenatske specifičnosti, stare enklitičke oblike ni, vi, ne, ve (< nam, vam, nas, vas), alternacija -ć i -đ na kraju riječi sa -j (goj < gođ, doj < doć) i slično. U crnogorske govore, osobito u jugoistočnu grupu, rožajski se govor uklapa i nekim specifičnostima, kakva je recimo metateza osamnut (< osvanuti), palatalizovano l ispred vokala prednjega reda (voljim, veljim) i analoško -u u 3. l. mn. prezenta (radu, nosu, trču), što je osobina svih muslimanskih govora u Crnoj Gori, relikti jekavske jotacije itd. Da je rožajski prostor autohtono (i)jekavski, vidi se ne samo na osnovu sačuvanih ijekavskih oblika na mjestu tzv. dugoga jata, u morfologiji, u sačuvanim reliktnim jotovanim oblicima tipa đe, đeđer, đekat (< đekad), đeko, ćet / šćet (< htjeti), nego prije svega u
oblicima tipa rukovežđe i ljemežđe. Oblici tipa rukovežđe, poznato je, nastali su ovim putem: rukovezje > rukoveźe > rukovežđe. Takvi su npr. oblici kođi / kožđi (< koźi < kozji) u nekim crnogorskim govorima. Dakle, oblici tipa rukovežđe svjedoče o nekadašnjim jotovanim oblicima u rožajskome govoru jer je žđ sekundarno nastalo nakon jotacije zj > ź. Kasnije su se, jamačno za vrijeme osmanske uprave i osmanske administrativne podjele u kojoj je ovaj kraj bio upućen na teritoriju današnje Srbije, počeli javljati ekavizmi koji su danas bitno dijalekatsko obilježje ovoga kraja.
Novine u dijalektologiji
Prilog s fonozapisima koje je Ibrahim Hadžić priložio uz ovaj Rječnik dragocjen su materijal za sve zainteresovane koji žele saznati više o jezičkim osobinama nekadašnjih tipičnih rožajskih govornih predstavnika. Taj će prilog do nastanka monografije o govorima rožajskoga kraja biti njena najznačajnija kompenzacija. Do tada ovaj će Rječnik, kao malo koji dijalektološki rječnik kod nas, davati makar i uzgredne podatke o onome što mu nije svrha: podatke o govornim, karakternim, mentalitetskim, običajnim i drugim osobinama ljudi ovoga kraja. Čovjek izvan dijalektološke struke unio je udijalektologiju jednu novinu – CD s fonozapisima kao dodatak rječniku i potvrdu ispravnosti građe. Valjalo bi da to postane manir u našoj dijalektologiji. A zahvaljujući njegovu trudu Rožaje je danas jedan od rijetkih crnogorskih gradova koji ima rječnik svoje karakteristične leksike. Ko god odsad bude pisao o ovome gradu neće moći zaobići taj trud.
Fonozapisi od nemjerljivog značaja
Posebno značajan prilog uz ovaj Rječnik jesu fonozapisi na CD-u, koji sadrži snimljene razgovore s tipičnim govornim predstavnicima rođenim krajem XIX i početkom XX vijeka (razgovori su obavljeni početkom 70-ih godina XX vijeka). Riječi iz ovoga Rječnika i njihovu kontekstualnu upotrebu autor je umnogome crpio upravo iz tih razgovora. Taj je materijal od posebna značaja za našu dijalektologiju, ne samo zbog toga što rožajski kraj još nema podroban dijalektološki opis. Značajan je i kao potvrda izvornosti publikovane građe. A značajan je i po tome što je prvi takav u crnogorskoj dijalektologiji. Dodatak sa snimljenim razgovorima tipičnih govornih predstavnika, u jednome trenutku, kad se nađe zainteresovani dijalektolog da opiše ove govore, biće nezaobilazna građa iz koje će se crpiti oblici što nestaju, ili koji su već nestali.
(Izvor:Pobjeda)
