Ovo se navodi u reagovanje savjetnice za vanjsku politiku Predsjednika Crne Gore Tamare Brajović na izlaganje ministra vanjskih poslova Crne Gore Đorđa Radulovića o diplomatsko-konzularnoj mreži, u okviru premijerskog sata.

Poručuje da odbijeanje Predsjednika da 'potpiše ukaz' nije 'neprimjerena diplomatska praksa' nego pravo koje Predsjednik vuče iz svoje ustavne nadležnosti da donošenjem ukaza postavlja ili opoziva ambasadore.

"Predsjednik je do sada odbio da 'potpiše' ukaze o opozivu do dobijanja obrazloženja Vlade. Nakon što je Vlada postupila u skladu sa Predsjednikovim traženjem, ukazi o opozivu su donijeti", navodi se u reagovanju Brajovićke, dodajući da Đukanović nije odbio da potpiše ukaz o postavljenju jer do sada niti jedan proces postavljenja nije došao do faze ukaza.

Ističe da Đukanović u svom djelovanju nigdje nije  'ispromašivao',za razliku  od Ministra,koji u svom javnom obraćanju u najvišem zakonodavnom domu koristi ovakav jezički izraz.

"U navođenju koraka u procesu postavljenja ambasadora, MVP preskače prvi ključni korak. Ključan posebno u uslovima kohabitacije, naročito kada imate različitu političku pripadnost ne samo između Predsjednika i Vlade, već i između Vlade i palamentarne većine. Taj prvi korak su vanjskopolitičke konsultacije, i to konsultacije državnog vrha - predsjednika države, predsjednika Skupštine i predsjednija Vlade i MVP. I taj korak je nadležni ministar svjesno izbjegao iz njemu poznatog razloga", kazala je Brajović. 

Dalje pojašnjava da Vlada ne donosi odluku o izboru ambasadora, već usvaja predlog za ambasadora.

"Nije tačno da je Predsjednik slao pismo bilo kojoj državi u vezi s agremanima. Neka navede MVP na koje adrese je to Predsjednik poslao  pismo za države koje nisu razmatrane na Vladi. Ili bolje neka pažljivo pročita prethodno saopštenje, pa se onda preciznije izrazi", poručila je Brajović.

Ističe da o tome koliko je važno to što su  domaću i međunarodnu javnost upoznali sa postupanjem Vlade Crne Gore da mimo procedure instruiše ambasade/misije da traže agreman bez saglasnosti Predsjednika, potvrđuju i povratne reakcije međunarodnih partnera.

"One uključuju i riječi zahvalnosti za dostavljanje tako važne informacije; riječi neslaganja sa postupanjem Vlade da ide sa procedurom bez saglasnosti što je protivno diplomatskoj praksi, naročito u odnosu na EU kao glavnog partnera imajući u vidu ranije povlačenje već odobrenog ambasadora; riječi pojedinih zemalja prijema da cijene informisanje jer ne žele da budu uključene u unutrašnje manipulacije niti da iz neznanja o postojanju unutrašnjeg neslaganja svoju zemlju dovedu u nelagodan odnos prema bilo kojoj od institucija u zemlji odašiljanja; do iskrenih poziva ambasada i upita u cilju provjere čak i imena onih kandidata za ambasadore u zemljama za koje je postignuta saglasnost kako bi bili sigurni da su dobili pravu informaciju", kazala je Brajović.

Prije bi se ističe moglo reći da su saopštenjem i izlaskom u javnost stvari nazvali pravim imenom. Saglasni su da su ovakav potez Vlade zemlje loše primile. 

"Nije ovdje riječ ni o kakvoj političkoj manipulaciji Predsjednika Crne Gore. To je bio adekvatan odgovor na postupanje Vlade mimo zakona i kršenja procedura u onih 5 slučajeva gdje je agreman zatražen mimo saglasnosti, i preventivno upozorenje onim zemljama u kojima Crna Gora nema ambasadore i o kojima su se konsultacije takođe vodile", kazal aje Brajović, i pojansila zašto je to preventivno.

"Iz vrlo jednostavnog razloga. Vlada nije obavijestila Predsjednika koje predloge je formalno procesuirala. A u odsustvu transparentnosti izvršne vlasti, na što smo navikli, Predsjednik se kao odgovoran i transparentan dio izvršne vlasti odlučio za jedan preventivan potez kojim će ublažiti ili eliminisati štetno činjenje Vlade", naglasila je Brajović.

Ispod svakog nivoa je kako dodaje tvrdnja MVP da Predsjednik na stranim adresama opanjkava svoju državu, i nije vrijedna komentara.

"Umjesto komentara na tu tvrdnju, mogla bi čitava 'ekspertska' Vlada ponešto naučiti od Predsjednika kako se država predstavlja znalački, odgovorno i posvećeno što potvrđuje Predsjednikova nepromijenjena dinamika i visok intenzitet vanjskopolitičkih aktivnosti u zemlji i inostranstvu", pojasnila je Brajović 

Poručila je da se u kohabitaciji razgovara i sastaje onoliko koliko je potrebno da se dođe do rješenja.

"Brojati sastanke i iznositi cifre je samo skretanje pažnje sa suštine. MVP u razgovorima o ambasadorima nije pokazao spremnost za kompromis. Nastupio je sa predlogom imena, i stavom - ako ste saglasni, odlično.. ako niste, što je tu je.. imena će ići kao otpravnici poslova", izričita je Brajović.

"Proces razgovora o postavljenjima je započet 28. aprila. Dakle prije nepunih 2 mjeseca. Dobra rješenja traže vrijeme. Pitanje ambasadora u ovim danima i mjesecima nije sudbinsko pitanje za Crnu Goru, te ga ne treba rješavati u roku koji MVP subjektivno procijeni kao krajnji rok za dobijanje odgovora od strane Predsjednika na njegov predlog. Jer MVP će, vratimo se početnom stavu, ipak postupiti onako kako želi ili mu neko u Vladi nametne, a da je to istina dokazuje kršenje procedure  i traženje agremana bez saglasnosti Predsjednika", jasna je Brajović. 

Saradnja u kohabitaciji nije pitanje želje, poručuje Brajović nego obaveze. A obaveza je kako dodaje dostizanje minimuma saglasnosti i spremnost na kompromis, a ne nametanje isključivo svog interesa i svoje želje.

"Kada bi Predsjednik Crne Gore ispunjavao želje  Vlade/MVP izražene u predlozima ambasadora, onda bi, između ostalog, među crnogorskim ambasadorima bila najmanje dvojica javno prepoznatih negatora genocida. Da li su oni autentični predstavnici vanjske politike nove Vlade Crne Gore, kako glasi obrazloženje za smjenu i postavljenja, vrlo je važno pitanje", dodala je Brajović.

"Takođe, o tome da je Skupština potpuno isključena iz dosadašnjih razgovora, ne voljom Predsjednika Crne Gore, nego izričitim izborom MVP, te da li je to prihvatljivo u uslovima kohabitacije, i kako će se skupštinski odbor izjasniti o imenima koja imaju saglasnost Predsjednika i Vlade, neka razmišlja onaj ko svjesno i uprkos nizu dobronamjernih savjeta ne želi da poštuje Ustav, zakon i dobru praksu", ističe Brajović. 

Predsjednik bira ambasadore, i to već u startu procesa, davanjem svoje saglasnosti ili ne. A Vlada kako dodaje samo procesuira ono što je ne samo izbor Predsjednika, nego bi trebalo u uslovima kohabitacije da bude predmet konsenzusa Predsjednika, Vlade i Skupštine. 

"I za kraj, Predsjednik postavlja ambasadore i niko neće biti ambasador dok ga ne postavi Predsjednik države. Zato zdrav razum bi svakog pragmatičnog političara upućivao na konsultacije i poštovanje procedura. Sve drugo u zemlji koja pretenduje da bude visoko demokratska je trošenje resursa, a ugled zemlje je takođe resurs. Nekad teško nadoknadiv", zaključila je Brajović.