“Naši najmiliji ginuli su na svim prostorima BiH. Genocid je počeo 1992. godine, a zvršen je u julu 1995. godine u Srebrenici. Izgubila sam 23 člana uže porodice. Od 23 tragam za još troje. S ovog mjesta poručujem institucijama i tužilaštvu i sudstvu da se što prije otkriju grobnice kako bi ukopali svoje najmilije. Starim. Naša rahmetli Sabaheta je preselila prije 20 dana. Ukopala je jedno jedino dijete, ali svog muža Šabana nije pronašla”, kazala je Sinanović za N1.

Šuhra je svog muža pronašla u više grobnica. Ukopan je na prvoj dženazi. Tada je ukopala još sedmoro članova porodice.

Istakla je kako majke i supruge umiru, a nisu dočekale da ukopaju svoje najmilije i bijelim nišanom obilježe mjesto.

Govoreći o pravdi, kazala je kako ne odustaju od te borbe. Podsjetila je da su svjedočile u Hagu, pisale se knjige i snimali filmovi.

“Mi Bošnjaci brzo zaboravljamo ako se ne zapisuje i ne priča o tome”, kazala je.