Baksi su savladali Finiks Sanse sa 105:98 kod kuće i tako su sa 4-2 u pobjedama bili bolji u velikom finalu.

Heroj je bio Janis Adetokumbo, koji je odigrao najbolji meč u karijeri, uzevši u obzir ulog – 50 poena, uz šut iz igre 16-25 i za njega nevjerovatnih 17-19 sa linije penala. Dodao je 14 skokova, 2 asistencije i 5 rampi, uz 6 izgubljenih lopti.

Na pitanje da li je vjerovao da će se naći u takvoj poziciji kada je počeo da igra košarku, emotivni Janis je odgovorio:

„Čovječe… Nisam, čovječe“, rekao je pošto je poljubio trofej uz riječi „o, moj bože“.

„Počeo sam da igram košarku samo kako bih pomogao svojoj porodici, da se izvučemo iz nevolja. Sa mnogo izazova smo se suočavali kao djeca. Nikada nisam mislio da ću igrati NBA finale sa 26 godina, ne da pobijedim, nego samo da budem dio toga. Nikada, nikada nisam mislio da ću sjedjeti ovdje sa ovim (NBA trofej) i ovim (trofej za MVP-ja finala). Daleko smo dogurali“.

Adetokumbo je rekao da predstavlja obje svoje zemlje – Nigeriju i Grčku.

„Ovo bi trebalo da učini da svako na ovom svijetu vjeruje u svoje snove. Kada sve djeluje loše, vjeruj u ono što radiš, i nastaviš da radiš. Ne dozvoli da ti neko govori šta ne možeš da uradiš. Ljudi su govorili da ne mogu da pogodim slobodna bacanja, a danas sam ih ubacio, i je..ni sam šampion. Dao sam ih, a nije trebalo da ih dam. Šalim se. U stvari, ne šalim se“, kaže emotivni Adetokumbo i dodaje:

„Nadam se da sam ljudima dao nadu da nešto može da se uradi – prije osam i po godina, moja mama je prodavala stvari na ulici, a sada sam na vrhu vrhova. Blagosloven sam, čak i da nikad ne sjedim ovdje ovako za ovim stolom, sve je u redu. Svi treba da vjeruju u svoje snove“.

„Za mene je ovo bilo dugo putovanje. Uradio sam sve što sam mogao kako bih došao u ovu poziciju. Nisam ulazio u igru, zatim sam ulazio sa klupe, bio sam starter, išao sam do menadžmenta i rekao da me pošalju u Razvojnu ligu… Igrao sam plejmejkera, bio sam onaj koji utrčava bez lopte, sve, sve… Danas sam morao da radim pomalo od svega, mnogi ljudi su mi pomogli – Džon Hemon, koji me je doveo u SAD i koji me je tretirao kao sina. Leri Dru, Džejson Kid koji me je motivisao i učinio da usavršim neke djelove igre. I trener Bad (Budenholzer), koji mi je rekao da moram da vjerujem svojim saigračima ako želim da budem veliki, da ne budem tvrdoglav. Bio je to trogodišnji proces, a sada smo šampioni. Uradio sam sve na terenu, sve van njega – ne stajem sada, to je moj karakter“.

Veliko poštovanje svih NBA poklonika Janis je zavrijedio i odlukom da ne napusti Milvoki i da ne pravi supertim.

„Nisam htio da odem. Bilo je posla koji je trebalo da se završi. U ‘mjehuru’ prošle godine nije bilo pravično, mada odajem priznanje Majamiju koji nas je izbacio. Milvoki je moj grad, grad koji je vjerovao u mene i u sve nas, i drago mi je što smo uspjeli. Mogao sam da odem u supertim, da odradim svoj dio i postanem šampion. Ali ja sam izabrao teži put“, zaključuje Adetokumbo.