Prema podacima koji su predstavljeni u Skupštini Beograda, od oko 35.000 ljudi koji su nestali tokom ratova devedesetih, još uvek se ne zna sudbina 1.968 nestalih u Hrvatskoj, 1.630 na Kosovu i 6.371 u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik Vladine Komisije za nestala lica Republike Srbije Veljko Odalović rekao je novinarima da se "trenutno nalazimo u ozbiljnom zastoju u procesu pronalaženja nestalih lica", a prema njegovim riječima, za to je krivo "ponašanje Zagreba i Prištine".

On je istakao da je od prethodnog Međunarodnog dana nestalih riješeno 11 slučajeva nestalih lica srpske nacionalnosti.

"To je strašno poražavajuće, ponižavajuće", rekao je Odalović.

Prema njegovim riječima, preko 4.000 tijela čiji se identitet ne zna se još uvek nalazi u mrtvačnicama širom regiona.

"Mi moramo da damo odgovor čija su to tijela. Polazimo od toga da ne znamo čija su. Ne znamo koliko je tu Srba, Hrvata, Bošnjaka, muslimana, bilo koga drugog", istakao je Odalović.

Šefica regionalne delegacije MKCK u Beogradu Jelena Stijačić rekla je da je tokom 2019. godine pronadjeno i identifikovano 218 lica, 2020. godine 46, a od početka ove godine do danas 43 lica.

"Svjesni smo da je rješavanje sudbine nestalih lica složen i dugotrajan proces, ali smo takođe uvjereni da se, uz bolju regionalnu saradnju i razmjenu informacija, taj proces može i mora unaprijediti. Rješavanje pitanja nestalih mora da se ubrza i tretira isključivo kao humanitarno pitanje, lišeno politizacije", rekla je Stijačić.

Državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Antić istakao je da se u koordinaciji sa Komisijom i drugim srpskim udruženjima trenutno izrađuje Zakon o nestalima, koji je gotov "oko 95 odsto", a prema njegovim riječima, trebalo bi da bude gotov do kraja godine.

Predsjednik Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih Dušan Čelić ocijenio je da se ne radi o nestalima, već o "kidnapovanima i otetima", i dodao da, uprkos najavama predstavnika vlasti da je pitanje pronalaženja nestalih lica prioritet, ipak "nedostaju djela, odnosno konkretni rezultati".

"Nedopustivo je da u Hrvatskoj 26 godina nakon rata, postoju poznate grobnice i grobna mjesta sa desetinama žrtava srpske nacionalnosti, koje nisu ekshumirane. To nije demonstracija jednakog tretmana prema svim žrtvama, bez obzira koje su nacionalnosti, kako se to zvanično tvrdi, već je nažalost diskriminacija žrtava na djelu", rekao je Čelić.

Prema njegovim riječima, ni u Bosni i Hercegovini nije bolja situacija po pitanju pravde za žrtve, "posebno srpske".

"Masovne žrtve i ratni zločini sagledavaju se gotovo isključivo u političkom, a ne u činjeničnom i humanitarnom narativu, u kome stradaju istina i pravda, i naravno pravo porodica da saznaju sudbinu nestalih", rekao je Čelić.

On je ocijenio da je situacija sa nestalim licima na Kosovu "još gora", jer, prema njegovim riječima, na toj teritoriji "vlada zavjera ćutanja".

"Sa žaljenjem moram da konstatujem, da se sva ova pitanja vezana za nestale u oružanim sukobima na Kosovu i Metohiji nalaze u dubokoj sijenci političkih pregovora predstavnika Srbije i vlasti u Prištini, bez izgleda da iz te sijenke izađu prije okončanja tih pregovora", ocijenio je Čelić.

Porodice nestalih, nakon konferencije, uputile su se u šetnju do parka Tašmajdan, gdje su na spomen ploču svih velikomučenika položili vijenac.

Na čelu kolone bio je istaknut transparent "Gdje su nestali?".