Tamara Milaš, koordinatorka programa Ljudska prava u CGO-u, kazala je “da je potrebno da vlade post-jugoslovenskih zemalja pokrenu zajedničku akciju rješavanja sudbine 11048 osoba vezi sa ratovima na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine (BiH), Kosova i Crne Gore, a da vladine komisije prestanu da istupaju kao glasnogovornici interesa partija na vlasti, te da se prema svim žrtvama odnose jednako važno i u interesu porodica i javnosti da znaju sudbinu nestalih.” 

Još nije poznata sudbina 1968 lica sa prostora Hrvatske, 7371 sa prostora BiH, i 1630 lica sa Kosova.

“Ponovo upućujemo apel nadležnim institucijama u Crnoj Gori, da proaktivnije rade na otkrivanju sudbine 51 lica, koje se iz Crne Gore vodi kao nestalo, kao i 28 državljana Republike Kosovo, čije porodice žive u Crnoj Gori,” rekla je Milaš.

Milaš je napomenula da ni crnogorski normativni okvir u ovoj oblasti nije u skladu sa međunarodnim standardima. “U Crnoj Gori, prisilni nestanak nije definisan u krivičnom zakonodavstvu Crne Gore kao zasebno krivično djelo, a  Crna Gora još uvijek nije ni zakonski priznala status porodica nestalih lica. Neophodno je uvesti i sveobuhvatan program reparacija porodica nestalih lica, koji bi podrazumijevao, restituciju, rehabilitaciju, satisfakciju i garancije neponavljanja zločina“, navela je ona. 

Ljubiša Filipović, predsjednik Udruženja porodica nestalih, kidnapovanih i ubijenih lica „Crveni Božur“, naglasio je da “problem nestalih lica nije politički, već je to problem ljudski i čovječnosti. Porodice žrtava traže samo ona prava zagarantovana konvencijama - pravo da znaju sudbine svojih najmilijih.”

Filipović apostrofira i egzistencijalne probleme sa kojim se susrijeću porodice nestalih lica. “Porodice žrtava izabrale su svoju sudbinu, a naša sudbina je Crna Gora. Krajnje je vrijeme da država Crna Gora nađe mogućnosti da pomogne ovim porodicama da dođu do krova nad glavom. Pozivamo sve državne institucije da se to pitanje konačno počne rješavati, jer u suprotnom će porodice biti prisiljene da sa fotografijama svojih najmilijih stanu ispred Skupštine sve do odgovora nadležnih organa.”

On podsjeća da su institucije ostale nijeme na brojne dopise za organizovanje sastanka sa njihovom delegacijom. “Mnogo je zločina počinjeno sa svih strana. Mi, porodice žrtava, osuđujemo i žalimo sve nevino stradale, ali isto tražimo i od svih drugih, a posebno od vlada u regionu, da nađu zajednički jezik i da se konačno dogovore oko preuzimanja koraka za pronalazak nestalih lica“, kazao je Filipović.

“Sve dok se ne otkrije istina o nestalim licima neće biti pomirenja među narodim. Previše je bola i tuge kod svake porodice koja traga za svojim nestalim članovima…,” zaključio je Filipović.

Darka Džabasan, sekretarka Komsije za nestala lica smatra da “dinamika rješavanja sudbine nestalih lica u regionu nije zadovoljavajuća, a posebno zabrinjava činjenica da i dalje 4.000 neidentifikovanih tijela stoji u mrtvačnicama širom regiona,  za koja se ne može precizno utvrditi identitet.”

Ona je pojasnila da je Komisija, u saradnji sa komisijima i drugim asocijacijama zemalja iz regiona koje se bave ovim pitanjem, u proteklom periodu, riješila i izvršila primopredaju posmrtnih ostataka za 33 lica koji su u trenutku nestanka bili državljani Crne Gore, ili su tražitelji, u vrijeme kad su prijavili njihov nestanak, imali prebivalište u Crnoj Gori.

"Da bi se istrajalo u rješavanju sudbine nestalih, bez obzira na vrijeme nestanka, vjersku ili nacionalnu pripadnost ili bilo koju drugu različitost neophodno je inteziviranje i koordinacija aktivnosti svih nadležnih organa i institucija, kao i pojedinaca koji raspolažu podacima i informacijama o okolnostima nestanka,“ istakla je Džabasan.

"Nestala lica predstavljaju snažan simbol neuspjeha u zaštiti individualnih prava i vladavini zakona. Oni su stalan podsjetnik ljudske ranjivosti i samovolje. Problem nestalih doprinosi održavanju atmosfere nepovjerenja... Stoga je važno tražiti odgovor za svaki pojedinačni slučaj nestalog lica, ali je važno i nastojati ovaj problem riješiti na nivou društva“, istakla je ona.

Međunarodni dan nestalih osoba ustanovljen je 1981. godine i obilježava se 30. septembra, podsjećanjem na pravo porodica da znaju sudbinu svojih najbližih koji se vode kao nestali. Odnosi se na osobe nestale u ratnim sukobima, prirodnim katastrofama, migracijama, osobe kojima je onemogućen kontakt sa porodicom pozivajući na veću profesionalnost i uspostavljanje standarda kako bi se poštovalo jedinstvo porodice, identifikovala nestala lica i obezbijedila informacija o njihovoj sudbini.