Istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković je na otvaranju izložbe kazala da je kao omiljen likovni motiv preko kojeg su umjetnici izražavali svoje kreativne aspiracije, pejzaž na neki način obilježio crnogorsko slikarstvo od prve do osme decenije XX vijeka.
„Međutim, na ovoj izložbi pored slikara koji su vođeni idejom da se do najvećih otkrića dolazi posmatranjem zavičajne zemlje, predstavljeni su i pejzaži Crne Gore koje su uradili umjetnici sa nekadašnjih jugoslovenskih prostora. Izložba nas vodi kroz Crnu Goru otkrivajući svjetlost Mediterana, pitoreskne predjele planinskih krajolika, kanjonske vrleti, stare gradove, ljepotu koju treba da tražimo u malim stvarima koje nas okružuju, a koje čine sam život, našu prošlost, sadašnjost i budućnost”, rekla je Zeković koja je dodala da, osim dokumentarnih karakteristika određenog prostora, prezentirana djela nastala u ateljeu, imaju značajne likovno-estetske vrijednosti.
Kroz njih su umjetnici izrazili odnos prema prirodnom okruženju koje su transponovali u svijet slike, ali i različitosti u likovnoj realizciji. Predstavljeni pejzaži pokazuju kako se u umjetnikovom oku fiksira trenutak I zauvijek zadržava čar I ljepota prirodnih I egzistencijalnih fenomena mikrokosmičkih dimenzija Crne Gore, čije su specifične geofizičke osobenosti imale snažan uticaj na oblikovanje karaktera njenog čovjeka”, naglasila je Zeković.
Na izložbi su predstavljeni radovi crnogorskih ali i slikara sa prostora bivše Jugoslavije: Miloša Vuškovića, Sava Vujovića, Vojislava Đokića, Mirka Kujačića, Branka Filipovića Fila, Maria Maskarelija, Vladimira Novosela, Mila Milunovića, Aleksandra Aca Prijića, Gojka Berkuljana, Marka Čelebonovića, Cate Dujšin Ribar, Iva Novakovića, Prvoslava Piva Karamatijevića, Đura Radonjića, Francea Zupana, Tomislava Krizmana, Ljubomira Ivanovića, Danice Danje Đurović Marković, Nika Đurovića, Nikole Vujoševića, Voja Stanića, Vuka Radovića, Đorđa Teodorovića, Mihaila Vukotića i Petra Lubarde.
(Izvor:RTCG)
