Sporadično se neko sjeti pa dođe u Okladi, i vidi ovu kuću, u kojoj je živio znameniti Bulatović. Većinom su to književnici koji ovdje navrate tokom „Ratkovićevih večeri poezije”, a ima slučajeva tokom godine kad poneki putnik namjernik, ljubitelj pisane riječi dođe da se uvjeri odakle je u književne visine krenuo ovaj naš znameniti zavičajac - kazuje Varagić.
Dva kilometra makadamskog puta od Đapanovog groba, mjesta koje se nalazi iznad bjelopoljske Lješnice, do Okladi, prolazi se teškom mukom. Put je toliko oštećen, da se malim autom teško ko usuđuje da krene. Inače, ovaj put ima i strateški značaj. Veže Bijelo Polje sa selima u Vranešu - Papama i Tomaševom. I skraćuje razdaljinu, koja se inače prevaljuje preko Slijepač mosta, za desetak kilometara, preko Mokrog dola.
- Moj otac Radoman je kupio kuću i imanje Bulatovića, kad smo se doselili iz Pavinog Polja. Prije više od deset godina, kad je u obližnjem Banjem selu, otvorena u područnoj školi biblioteka koja nosi ime Miodraga Bulatovića, krenula je priča da se ova kuća pretvori u spomen kompleks. Odnosno, iz lokalne uprave su napomenuli da bi kuću rado otkupili - navodi Varagić, dodajući da je ta priča potekla od Miodragovog sina Matije i tadašnjeg prvog čovjeka bjelopoljske opštine Tarzana Miloševića.
- Govorili su da kuća treba biti zaštićena i pretvorena u spomen - dom, i da treba biti jedna od turističkih ponuda grada. I tako na toj priči sve stade i više niko je ne pominje ni u ovim raznoraznim političkim obećanjima, kojima smo skloni - kaže Varagić, dodajući da su prošle godine, kad je napadao veliki snijeg, prvo s kuće u kojoj je rođen Bulatović skidali snijeg, iako u njoj nema nikoga, kako bi je zaštitili od propadanja.
Kuća, koja ima površinu od oko osamdesetak metara kvadratnih, sagrađena je 1940. godine i hitno joj je potrebna rekonstrukcija.
- Slabo ona koga više interesuje. Puno je prošlo godina da niko od Miodragove porodice ovamo zalazio nije. A, znam da postoji književno udruženje „Miodrag Bulatović”, koje bi možda kućom trebalo da se pozabavi. Ali i lokalna uprava. Sa mnom se mogu dogovoriti oko cijene. Moja porodica je čuva kao neku relikviju - poručio je Varagić.
Profesorica i književnica Nada Pavićević, presjednica Skupštine Književnog kluba „Miodrag Bulatović”, čiji je mandat istekao i nije izabrano novo rukovodstvo, kaže da postoji stara izreka „da mrtvi pjesnici više rade za svoj zavičaj nego živi, i da se više odužimo minulim stvaraocima, nego za njihovog života”.
-U tom svjetlu treba pričati o zaostavštini Miodraga Bulatovića, ali i svih onih koji su zadužili zavičaj, zemlju, kulturu, umjetnost i knjigu. Kuća Miodraga Bulatovića postoji, iako je prodata i u tuđem je vlasništvu, što je za života uradio sam književnik. Ipak, na njoj je spomen - ploča i red je da je sačuvamo i ona ostane kulturno-istorijski spomenik. Ne bi valjalo da propadne i dođe vrijeme da je iz temelja podižemo. Neka nama služi na čast sve ovo, jer se mi Bulatovićem dičimo. A bilo je vremena kad nije mogao da dođe u Bijelo Polje. Ipak, pošasti naše su različite, i zato treba vidjeti šta dalje, u budućnosti da uradimo. Da se ne osramotimo - kaže Pavićević.
Biblioteka ili muzej
Bilo bi lijepo da Književni klub „Miodrag Bulatović” pokrene inicijativu i da svoj pun doprinos, da uz saglasnost Opštine, ili neke druge ustanove, kuća bude otkupljena i bude ne samo kulturno zdanje, već mjesto gdje bi se dešavala kulturna zbivanja, kaže Pavićević.
- Da se u njoj održavaju pjesnički susreti, soba pretvori u biblioteku ili muzej. Ima toga što se može pribaviti, a da je pripadalo Bulatoviću. Njegova porodica je živa i od njih se može otkupiti nešto što bi opstalo za našu kulturu. Da znamo koga smo iznjedrili - naglašava ona.
(Izvor:Dan)
