Upitan da odgovori je li "helikoptersko" ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju, zapravo, kako neki misle, početak konačnog "obračuna" onih snaga koje žele detronizirati Crnu Goru i uključiti je u tzv. srpski svet te onih koji žele očuvati njenu državnost i nacionalni identitet, Đukanović kaže:

"Ustoličenje Joanikija, mitropolita desantno-helikopterskog Crkve Srbije, jedna je u višegodišnjem nizu epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. A sve u skladu sa neugaslom strategijom Garašaninovog Načertanija, još od polovine 19. vijeka.

Iako je i ova faza anticrnogorske agresije zasnovana na istim, lažnim premisama negiranja crnogorskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, time, logično i potrebe za nezavisnom Crnom Gorom, prioritetna meta je zapravo građanski i sekularni karakter naše države i njena evropska i evroatlantska orjentacija.

Nasilnički velikosrpski nacionalizam situiran u samom sjedištu državne politike Srbije, drsko pokušava nametnuti sliku o Crnoj Gori kao drugoj srpskoj državi, koja je greškom i nepažnjom ranijeg beogradskog državnog vrha ostvarila nezavisnost. I sada se ta „greška“ pokušava ispraviti militantno-političkim djelovanjem preostale prekogranične infrastrukture velike Srbije – Crkve Srbije, kvazi vjerske zajednice odgovorne za većinu zločina koje je taj nacionalistički projekat počinio od 90-ih godina do danas. Početni uspjesi dali su krila toj retrogradnoj klerofašističkoj menažeriji: političke litije su uz gromoglasnu podršku zvaničnog Beograda uspjeli da predstave kao odbranu ugroženih svetinja i vjerskih prava; teokratska Vlada Crne Gore anticrnogorska i kvislinška, u službi je posrbljavanja svoje države, koju osvajanjem Cetinja žele i simbolično da bace na koljena i ponize, da je kao pokrajinu upodobe za život u projektovanom „srpskom svetu“, što je eufemizam za Veliku Srbiju.

Ispostaviće se, vjerujem, da je to početak kraja te prljave prevare, koja je lažnim prenemaganjem o navodno ugroženim pravima Srba u regionu, baš kao i ranih 90-ih godina, uspjela da parališe pažnju evropske, zapadne politike, budući istovremeno platforma hibridnog rata Rusije protiv Evrope i NATO-a na Zapadnom Balkanu", kazao je Đukanović.

On je kazao i da nije mali broj onih koji bi željeli da gurnu Crnu Goru u građanske sukobe.

"Ali, mi smo sačuvali mir i učvrstili multietnički sklad i u mnogo izazovnijim vremenima: u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije, u NATO kampanji na SRJ '99, u pripremi i održavanju referenduma 2006., u pokušaju državnog udara 2016. Uspjećemo i ovoga puta. Ja sam svojevremeno figurativno rekao da ćemo braniti Crnu Goru ako treba i odlaskom u šumu. Poslije najnovijih cetinjskih dogadjaja, još čvršće stojim iza tih riječi", kazao je.

 Vladinu akciju na Cetinju nazvao je Pirovom pobjedom već u prvom reagovanju poslije sramnog napada i hemijskog rata, do sada, kako kažem neviđenog na ovim prostorima, protiv golorukih građana okupljenih na mirnim cetinjskim protestima.

"Nesrećna Vlada, zapravo obična igračka u rukama beogradskih državnih, crkvenih i paradržavnih struktura, kao što su opet oni to isto u rukama Moskve, bila je spremna da prolije krv tog dana na Cetinju, samo da bi optužili za to crnogorske patriote, i u krajnjem mene, za njihova nepočinstva. Cetinjska dešavanja proteklih dana pokazala su svu slabost, diletantizam i osionost aktuelne vlasti. Siguran sam da je to početak njihovog strmoglavog pada", ocjenjuje.

Smatra da je linija komandovanja ofanzive na Cetinje i Crnu Goru danas očigledna.

"Vlada Crne Gore je servis Crkve Srbije, koja je instrument realizacije projekta Velike Srbije, što je oficijelna državna politika Beograda. A Srbija je političko-bezbjednosna i informativna baza za realizaciju ruskih geopolitičkih interesa na Balkanu. Dobro je da im pamet nije vrlina, pa nijesu izdržali da se ne pohvale svojom ulogom u toj dozlaboga glupoj operaciji na Cetinju. Kao da smo ih mi učili kako da se ugruvaju. Uostalom, vidjeli ste to utrkivanje u samoreklamerstvu predsjednika Vučica i portparolke ruskog MID-a Zaharove.

Zašto su to činili? Uvijek iz istog razloga. Da Crnu Goru po bilo koju cijenu, uključujući i rat, stave pod svoju kontrolu. Srbija zato što misli da je vrijeme za novi pokušaj prekrajanja granica na Balkanu. Rusija da bi poslala poruku NATO-u, EU i državama regiona", kazao je Đukanović.

Vjerovali su, kako je rekao,  da će to već završiti nakon prošlogodišnjih izbora i instaliranja njihove Vlade u našoj državi.

"Nijesu uspjeli, uprkos ogromnom naporu. Sjetite se samo političko-medijske ludorije – bitke za Nikšić, ozvaničene u režimskim medijima Beograda i to povodom lokalnih izbora u tom gradu. Neće uspjeti ni sada. Naprotiv, presudili su kleronacionalističkoj srpskoj mitropoliji na Cetinju.

Duhoviti Cetinjani su odmah za Joanikija rekli da je on, iako kao izdajnik drugi u našoj istoriji s tim imenom, prvi „dostavljeni“ mitropolit. A Vlada je tu samo bila u ulozi uslužne kompanije „Glovo“. Nije samo dostavljeni, nego i krvavi mitropolit. U toj nečasnoj raboti je i Porfirije, prvi čovjek Crkve Srbije, obilježen tim žigom, što nikad neće moći sprati, dok se ne izvini Crnoj Gori i Crnogorcima" kaže Đukanović.

Crnogorski predsjednik smatra da je ozbiljno napadnut građanski i sekularni karakter države Crne Gore i njena evropska perspektiva, time i sam opstanak države.

"Jer Crna Gora ne može opstati osim kao građanska država. Očekivano, najprije se problematizuje crnogorski nacionalni identitet. Jer, ako nema Crnogoraca, nema ni potrebe za nezavisnom Crnom Gorom. A, kao što znate, po toj bezumnoj teoriji muslimani su izmišljeni narod. A Albanci će se valjda već nekako snaći u preraspodjelama među uvećanim, etnički i vjerski homogenim državama. Razlog je jednostavan. Bez Crne Gore u „srpskom svetu“ projekat Velike Srbije je zauvijek mrtav. Postaraćemo se da tako i bude", poručuje Đukanović.

Često se spominje da iza ovakve politike destabilizacije Crne Gore, stoji Rusija, odnosno da se sve događa u četverokutu – SPC – Vučić – Kremlj – crnogorska vlada - što mislite o tome?

"Već sam kazao. Ovo nije crkveno nego državno političko pitanje. Zato Crkva Srbije nije subjekt nego instrument. A Vlada Crne Gore nije državni organ nego administracija jedne kvazivjerske zajednice. Zato je ovo srpsko-ruski projekat. Mi upravo proživljavamo najagresivniji napad velikosrpskog nacionalizma na crnogorsku državu i crnogorski identitet u našoj novijoj istoriji. Ovako nije bilo ni u vrijeme Miloševića. Tada smo imali značajnu podršku demokratske opozicije u Srbiji za naš demokratski projekat. A danas su jednoglasno protiv Crne Gore i vlast i opozicija u Beogradu, njihovi mediji, kulturni, naučni i biznis krugovi. Svi, liše časnih pojedinaca koji hrabro ukazuju na pogubnost zvanične politike Srbije po srpsko društvo, ali i po region u cjelini. Takvom politikom Srbija je produbila neprijateljstvo sa Hrvatima, Bošnjacima, Albancima. Na red su došli Crnogorci".

 Prokremaljski mediji uporedili su proteste na Cetinju s ukrajinskim Majdanom te su čak govorili o "puču", na šta Đuaknović kaže da je siguran da oni najbolje i znaju gdje i u šta su prsti Moskve sve upleteni.

Jutarnji je ipitao i je li pitanje uloge i ponašanja SPC-a, pogotovo crnogorsko -primorske mitropolije u politici "srpskog sveta", je li SPC instrument ili pokretač te politike? Mnogi u Podgorici tvrde da je SPC ideološko - politički mentor sadašnje crnogorske Vlade i premijera Zdravka Krivokapića.

"Već sam kazao dosta toga o ulozi Crkve Srbije. A i to o vladi i premijeru Krivokapiću i vrapci na grani znaju. On se, nažalost, i ne ponaša kao premijer. Najtačnije je reći da on ništa drugo i ne radi nego saslužuje, kadi i prekađuje s popovima, kad mu oni to dozvole".

Đukanović je kazao da se ovih dana nije čuo sa Vučićem.

"Zašto bih se čuo s njim. Imali smo u jednom periodu konstruktivne odnose, i to je bilo u interesu i Srbije i Crne Gore.

Naravno, ne uzimam za ozbiljno njegove neiskrene poruke da priznaje nezavisnost Crne Gore i da želi bratske i prijateljske odnose. Dok njegovi ministri otvoreno govore zašto je srpski svet tj. Velika Srbija nužnost srpskog naroda u regionu čiji je samozvani zaštitnik država Srbija. O ozbiljnosti Vučićevih izjava najbolje svjedoči tvrdnja da je Crna Gora pokoravala Srbiju posljednjih 30 godina, i kako u tome neće uspjeti. To je isto kao da je Hitler "39 izjavio da neće dozvoliti da Čehoskovačka pokori Njemačku. A tek tvrdnja da skriveno želimo da obnovimo CPC. Pa zar je moglo otvorenije i direktnije nego što smo to najavili. I naravno, obnovićemo je kao svoje istorijski neupitno pravo. Na mnogo civilizovaniji način nego što nam je ukinuta od strane Beograda, kad i nezavisna Crna Gora na kraju druge decenije prošlog vijeka. Ni to što Vučić priča o čišćenju Beograda od Crnogoraca nije ništa novo u istoriji naših odnosa. Potkraj 19. vijeka, u vrijeme Vlade Vladana Đorđevića Crnogorcima i Ciganima bio je zabranjen ulazak u Srbiju", rekao je Đukanović.

Upitan da li sve ovo znači da se Vučić "vratio" na memorandumsku politiku Slobodana Miloševiće, preko koje želi "anektirati" Crnu Goru, koliko je to opasno za cijelu našu regiju i o kojim se geostrateškim igrama tu radi, odgovara:

"Da, s tim što on smatra da je prevazišao Miloševića, i da je u stanju da ostvari sve ono što Miloševiću nije pošlo za rukom. Zato smatram da je mir i stabilnost regiona u opasnosti, kao i 90-ih. Jer je na djelu ista ideja. I isti stupidno lažni alibi – zaštita ugroženih prava Srba u regionu. Mislim i da je krajnje vrijeme za buđenje svih zdravih snaga u regionu, ali i međunarodne zajednice, EU i Amerike prije svih. Dok ne bude kasno".

Neki crnogorski analitičari kažu da je Đukanović lično "meta" novih vlasti u Crnoj Gori pa sespominjalo i moguće hapšenje.

"Pa to je više nego jasno, ne morate biti analitičar da bi to vidjeli. Vlada „hirotonisana“ u ostroškom manastiru i nema drugu politiku do opsjednutosti negiranjem i razgradnjom svega što je Crna Gora postigla prethodnih decenija. Pod plaštom gromoglasne borbe protiv kriminala i korupcije, u kojoj po vlastitom javnom priznanju naloge za hapšenje pišu predsjednik i potpredsjednik Vlade, a ne tužioci, oni, zapravo pokušavaju da urnišu sva ekonomska, kulturna i institucionalna uporišta crnogorske suverenosti. Jer to je njihova misija. Logično, sve to je praćeno iskompleksiranim revanšizmom prema svim ljudima, kako u administraciji, tako i prema biznismenima i stranim investitorima koji su doprinosili značajnim uspjesima Crne Gore u periodu nakon 1996. godine".

Vučić je pritisnut da prizna nezavisnost Kosova, konstatuje Jutarnji uz pitanje da li Crna Gora može biti "kompenzacija" Srbiji za Kosovo.

"Ne bih baš rekao da je pritisnut. Od koga? Ta se priča u Beogradu medijski spinuje radi sticanja političkih poena na domaćem terenu, da bi Vučić pokazao koliko se on snažno opire jakim međunarodnim centrima. To je preuveličana priča. Oni se tobože bore da povrate Kosovo. A ne bi veće kazne za Srbiju bilo nego da im ga neko vrati. Oni bi Kosovo, ali bez Albanaca. Kao što bi Crnu Goru, bez Crnogoraca.

Očigledno je da bi za Beograd Crna Gora bila jedina prava kompenzacija za Kosovo. Vučić često kritikuje bivšu vlast u Srbiji kako su „pustili Crnu Goru da ode“ 2006. Kao da je bila dio Srbije. Sjetite se šta Darko Hudelist piše o Vučicu i njegovoj patnji dan nakon crnogorskog referenduma, u kakvom ga je stanju zatekao u njegovoj kući. „Bio je to događaj s kojim se deklarirani srpski nacionalist Vučić nikako nije mogao pomiriti“, zaključuje on.

Upitan da prokomentariše navodnu mlaku reakciju Brisela, pa i NATO-a, na zbivanja u Crnoj Gori, te susjednih zemalja, kaže da  to samo pokazuje u kakvom se stanju Evropa i svijet nalaze.

"I Zapadni Balkan je van njihove pažnje, a ne samo Crna Gora. Imaju mnogo svojih, prečih problema. Rekao bih da je u međunarodnoj zajednici stanje mnogo gore nego 90-tih. Što se Hrvatske tiče, za nas je ohrabrujuć proaktivan odnos Predsjednika, drugih zvaničnika, kao i mnogih istaknutih ličnosti političkog i javnog života Hrvatske, što će nadamo se uticati da međunarodni partneri posvete ozbiljniju pažnju refleksijama situacije u Crnoj Gori na region i Evropu.U najskorije vrijeme biću u uzvratnoj posjeti Hrvatskoj, što će biti prilika za razmjenu mišljenja sa državnim vrhom u Zagrebu o svim značajnim temama, uključujući i ovu", rekao je.

 U Crnoj Gori je napeto, pa se govori, da bi se to moglo preliti i na druge zemlje u regiji, u prvom redu na BiH, koja je takođe, navodi Jutarnji, dio planova "srpskog sveta", je li moguće da se ponovi, makar u nekom dijelu, već viđeni scenariji iz 90-ih?

"Nije samo moguće, nego je realno. Pa kako je sve krenulo 90-ih? Zar Bosna nije bila podijeljena i planirana za likvidaciju na salveti iz Karađorđeva? Kako bi mogao da se ostvari bilo koji velikodržavni projekat u našem regionu, a da Bosna preživi. I kako bi se to moglo dogoditi bez rata i prolivanja krvi?", upitao je Đukanović.

Novi izbori u Crnoj Gori su kaže  sasvim realna opcija.

"Crna Gora mora u najskorije vrijeme dobiti nacionalno odgovornu Vladu. Koja će je partija i koji ljudi činiti odlučiće građani na izborima... Koliko god ovo jednogodišnje iskustvo mučno izgledalo – na neki način je i korisno. Ljudi u Crnoj Gori sada imaju jasniju predstavu šta je ponuda na političkoj sceni naše države. Pa i kad su s pravom ljuti na prethodnu vlast, sad će realnije procijeniti kapacitete alternative. I, vjerujem zauvijek odbaciti patološku mržnju kao pokretač promjena. Mržnja i kompleksi ne vode nikud. Iz toga se ne porađa ništa dobro ni za državu ni za građane. Kazniće birači politički sulude ideje relativiziranja crnogorskog antifašizma kao najmarkantnije karike crnogorske hiljadugodišnje istorije. Kao i služenje tuđim umjesto svojim nacionalnim interesima", uvjeren je Đukanović.

Što se može dalje očekivati, jer očito je da niti jedna od strana ne misli popustiti i do kojih granica ili reperkusija to može ići? Do, kuda, je prema Vašem mišljenju, sprema ići Vučić i oni koji ga podržavaju ili potiču pogotovo ako osjeti da ne može ostvariti svoje planove, odnosno je li Vučić spreman na destabilizaciju cijele regije, pitanje je Jutarnjeg na koje Đukanović odgovara:

"Jeste, ako mu to Evropa i Amerika dozvole. Ako i dalje brojni lobisti koje plaća budu uticali koliko do sada na politiku najvažnijih zapadnih centara".