Sada je ugrožen opstanak Crne Gore. Ljudi moraju razumjeti da je Crna Gora nezavisna država, članica NATO-a i da je zemlja koja je najdalje odmakla na evropskom putu. Isto tako, mora se razumjeti da vraćanje točka unazad nije moguće samo vanrednim izborima i da bi to proizvelo užasne posljedice po Crnu Goru i njene građane. Ovo sve što se desilo pokazalo je da postoje užasne unutrašnje tenzije koje se moraju politički smirivati da smjene vlasti u budućnosti nikada ne dovedu više u pitanje opstanak same Crne Gore - kaže lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak za Pobjedu. Tvrdi da građanska Crna Gora neće popustiti pod pritiskom.

POBJEDA: Jedini ste političar iz Srbije koji je otvoreno pružio podršku Crnogorcima i njihovoj državi odlaskom na Cetnje. Kakve ste utiske ponijeli sa Cetinja, što je bilo najupečatljivije - pošto Vas je u Srbiji dočekala vijest predsjednika parlamenta da Vas treba uhapsiti?

ČANAK: Ljudi koji su se okupili na Cetinju da brane državnost Crne Gore i čast Cetinja bili su svih nacionalnosti i vjera. Jedino im je zajedničko da su iz Crne Gore i da nju vide kao svoju državu. To me je impresioniralo, jer takav tip solidarnosti i osjećaja odgovornosti za sopstvenu zemlju nijesam odavno vidio. Ljudi u kojima ima toliko patriotizma, a istovremeno nimalo nacionalizma.

POBJEDA: A pozivanje na Vaše hapšenje?

ČANAK: Ivica Dačić pripada školi mišljenja protiv koje se borim cio život, ali, mene ništa ne čudi. Zaista ne razumijem šta sam tačno uradio da bi me se hapsilo: nijesam imao nijedan javni nastup i javno obraćanje građanima i nijednog trenutka nijesam uradio ništa što bi moglo da se podvede pod miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. Sa druge strane, nije ni moguće da se pojedinac miješa u unutrašnje stvari države, to može druga država, a pojedinac kao što sam ja može da dođe i bude sa prijateljima kada im je teško.

POBJEDA: Vidjeli smo kakav je haos izazvala SPC zbog ustoličenja mitropolita Joanikija koji je rekao (intervju RTS 7. septembra, emisija ,,Oko“) da se mogao ustoličiti i na drugom mjestu. To licemjerje ljudi iz SPC ima podršku vlasti u Srbiji - direktno njenog predsjednika... Što je Srbija htjela postići neredom na Cetinju?

ČANAK: Ne bih to tako pravolinijski vezivao za Srbiju. Sa jedne strane, činjenica je da su nerede na Cetinju izazvali policajci Crne Gore. Sa druge strane, treba imati u vidu da to što u Srbiji postoji određena popustljivost prema SPC, ne znači istovremeno i da je rukovodstvo Srbije odgovorno za sve što se dogodi.

Ovo govorim zato što je patrijarh Porfirije rekao da ne može da vjeruje da je neko snajperom htjeo da onemogući čin ustoličenja. On je jedini spomenuo snajper i očigledno je da su patrijarha dezinformisali u Crnoj Gori i izmanipulisali u smislu da prihvati ovakav potpuno nevjerovatan čin kao što je desant na Cetinje. A sve to zbog izvođenja obreda koji se, ako je zaista bio samo vjerski a ne i politički, mogao obaviti bilo gdje. Bez ikakvih ograničenja moglo se to uraditi u Podgorici gdje je bio organizovan doček patrijarha Porfirija. Uostalom, ni sam Porfirije nije ustoličen u Pećkoj patrijaršiji.

POBJEDA: Od novog mitropolita smo čuli da je za sve nerede odgovoran predsjednik Crne Gore, dakle, imamo obrnutu stvarnost kao i u Srbiji: vlast svoje političke protivnike optužuje za ono što sama radi. Ima li neke nade za Crnu Goru da se situacija smiri, ipak je ona članica NATO? 

ČANAK: Nema. Zar zaista mislite da će građanska Crna Gora popustiti pred ovim pritiscima? To nema šanse da se dogodi. Produbljivanje jaza i polarizacija u Crnoj Gori će se sigurno nastaviti. Jer, ovde nijesu u pitanju samo različite vizije političkih opcija unutar Crne Gore o njenom razvoju i budućnosti, već je pitanje da li Crna Gora treba da postoji kao suverena, nezavisna i demokratska država ili ne treba da postoji.

POBJEDA: Da li je rješenje u vanrednim parlamentarnim izborima?

ČANAK: Nijesu sada više u pitanju izbori. Sada je pitanje kursa koji će zauzeti Crna Gora. Bilo koja strana da pobijedi, činjenica je da druga strana ostaje kao vrlo relevantna i jaka i da tu treba napraviti politički konsenzus: da li Crna Gora treba da postoji kao nezavisna država ili ne. Da se razumijemo, ja mislim da to uopšte ne smije da bude pitanje. Ali, očigledno je da u Crnoj Gori postoji jedan dio ljudi kojima je politička agenda drugačija.

POBJEDA: Srbija je 90-ih godina bila inspirator pobune Srba van Srbije, pojedini sveštenici i vladike SPC su blagosiljali paravojne formacije koje su odlazile da pljačkaju, kolju, siluju... sve pod izgovorom odbrane Srba zbog njihove ugroženosti od drugih naroda. Sada se opet SPC pojavljuje kao neko bez koga Srbi ne mogu. Da li je uticaj SPC u narodu veliki ili se to čini samo zbog političke podrške koju SPC ima?

ČANAK: Crkva treba da se bavi tradicijom, vjenčanjima, sahranama... Ona ne smije da se bavi dnevnom politikom jer je ulazak u nju izlaže svim korozivnim uticajima dnevne politike. I to joj se, na žalost, i desilo.

SPC je u velikoj mjeri prihvatila političku ulogu još prije 30 godina i tokom svih ovih godina postala je praktično jedna politička organizacija. Kada su pravljene litije u Crnoj Gori, one nijesu bile samo usmjerene na to da se napravi atmosfera da bi pobijedila procrkvena politička opcija nego i da se pokaže vlastima u Beogradu šta će se njima desiti ako im padne na pamet da priznaju Kosovo i normalizuju stanje sa susjedima.

Puna politizacija litija na koje su dolazili prepuni autobusi iz Srbije i Crne Gore, to je bila direktna proizvodnja krize u Crnoj Gori kakvu smo sličnu gledali 1988. u ,,jogurt revoluciji“ u Vojvodini. Sjetite se, isto tako su ,,mitinzi za istinu“ navodno bili skupovi ljudi da se upoznaju sa teškim položajem Srba na Kosovu, a istovremeno se radilo isključivo na tome da se obori vojvođansko rukovodstvo i da se dovedu beogradske marionete. Dakle, to je suština priče, identičan je rukopis, samo što su se tada nosile Titove slike i jugoslovenske zastave a sada krstovi, ali i jedno i drugo je bila laž.

Od litija je napravljena politika i ne možete se čuditi što je od crkvenog događaja ustoličenja napravljen politički performans – jer to nije bilo pitanje SPC i njenog vjerskog obreda na Cetinju, nego je pitanje demonstracija političke dominacije anticrnogorskih snaga koje trenutno rukovode Crnom Gorom.

Tu je očit jak interes Moskve uz sasluženje srbijanskog političkog aparata i nekolicine crnogorskih političkih organizacija na vlasti koje su spremne da zbog svojih najličnijih interesa odustanu od crnogorske državnosti i njene evropske perspektive.