Na pitanje novinara RTCG, ko je zaslužan za tenzije na Cetinju, Đukanović je kazao da je greška kada se taj problem definiše kao crkveni.

“Ovo vidim kao državno-politički problem, kao jednu u seriju epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. To je projekat koji datira iz polovine 18. vijeka i imao je razne faze u tom periodu, a posljednjih par godina prisustvujemo obnovi ofanzive. Pretpostavljam da je neko u štabu velikosrpskog nacionalizma procijenio da je sada dobro vrijeme za novi pokušaj”, rekao je predsjednik Crne Gore.

Ideja velikosrpskog nacionalizma, ocjenjuje Đukanović, nije sahranjena i danas se, kako ističe, nasrće na Crnu Goru sa istom strašću.

"Zašto se sada u frontu velikosrpskog nacionalizma posebno eksponira Srpska pravoslavna crkva (SPC), to je zanimljivo pitanje. U nekim krugovima na zapadu se sukob između države i crkve uvijek percipira kao ugrožavanje vjerskih prava i sloboda, što ovdje nije slučaj. SPC je jedini preostali prekogranični instrument velikosrpskog nacionalizma”, naveo je Đukanović.

Ističe da je SPC pristala na tu ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, te da je to definicija problema.

“Da li se taj velikosrpski nacionalizma ispoljio u dešavanjima na Cetinju, rekao bih ne posebno. Naše podjele su istorijski ukorijenjene i one se i danas pokazuju na istim pitanjima, pa i manje-više u istom intenzitetu. Ono čemu danas svjedočimo jeste veći intenzitet pritiska na Crnu Goru”, dodaje Đukanović.

Zaključuje da je velikosrpski nacionalizam na ovom pitanju pokušao “da li može proći s repertoarom pritisaka i nasilja na Crnu Goru”.

“Ne bi prošao da je pritisak bio samo Srbije ili SPC, problem je što su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore. Vlada Crne Gore je glavni akter koji je, stavljajući na raspolaganje svoj kompletan repertoar - od helikoptera do hemisjkih sredstava i žive sile, protiv Prijestonice i njenih građana, i koji se stavio na uslugu ostvarivanju ciljeva velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori”, rekao je Đukanović za TVCG.

“Svako je radio svoj posao”

Na pitanje o saradnji sa Slobodanom Miloševićem, Đukanović kaže da je to manipulacija onih koji pokušavaju da, kako navodi, ospore političko djelo DPS-a.

“Po pitanju saradnje sa Miloševićem, to nije bila nikakva posebna blizina. Mi smo bili savremenici, naša bliskost je tu tome što je on bio predsjednik Srbije, pa Jugoslavije, ja predsjednik Vlade Crne Gore”, kazao je Đukanović i dodao: “Nema političke ljubavi, svako radi svoj posao”.

Naveo je i da Jugoslovenskom narodnom armijom nijesu upravljali tadašnjim premijerima.

“Bila je striktno podijeljena nadležnost, u Savjetu odbrane je uvijek sjedio predsjednik države, ja sam se bavio pitanjem obezbjeđivanja uslova za preživljavaje stanovništva u vremenu raspada Jugoslavije i paralize ekonomije”, odgovorio je predsjednik.

U osvrtu na dešavanja 90-ih godina, Đukanović je istakao da su tada vjerovali da se referendum ne bi mogao obaviti bez prolivanja krvi.

“Siguran sam da smo tada krenuli u obnovu nezavisnosti, da bi Crna Gora plivala u krvi. Naše uvjerenje je bilo da se i sa pitanjem crkve mora pažljivo državno-politički menadžirati", naveo je on.

Crnogorska crkva je, dodaje Đukanović, izgubila legitimitet pod vrlo specifičnim okolostima.

“Izgubila ga je odlukom jednog neligitimnog, u tom trenutku, Svetog sinoda CPC, na sjednici gdje je od sedam članova bilo prisutno dva, a sa političkim obrazloženjem u kojem stoji da se na Podgoričkoj skupštini, koju smatramo nelegitimnom, Crna Gora prisajedinila Srbiji, onda je, valjda logično, da se i CPC prisjedini Pravoslavnoj crkvi Srbije”, rekao je predsjednik Crne Gore.

Portal RTCG