Srbija je tako tokom krize pretekla, što nije promaklo ni predsjedniku države Aleksandru Vučiću, Bosnu i Hercegovinu u kojoj je prosjek plata 509 eura i Crnu Goru u kojoj je tokom jula prosečna zarada bila 5u0 evra.

"Minimalac je 300 eura u Srbiji danas, 2013. je bio 159 eura. U Beogradu je prosječna plata 700 eura, a u Srbiji 560. Sada smo prvi u regionu“, rekao je Vučić.

Po prosjeku plata Srbiji bježe – i to dosta – Slovenija u kojoj su zarade 1.250 eura i Hrvatska gdje je plata u julu bila 939 eura, ali i Bugarska i Rumunija sa kojima se se do prije nekoliko godina takmičili. Istočni susjedi jure da uhvate korak sa EU, a Srbiji ostaje da bude lider u regionu Zapadnog Balkana – onom dijelu ovog geografskog regiona koji nije ušao u EU.

"Kakav siromašan region takav i lider u regionu“, kaže ekonomista Saša Đogović i objašnjava da je to što Srbija ima najveći nivo prosečne zarade rezultat investicija, posebno u infrastrukturu, ali i stranih direktnih ulaganja, kao i povećanja minimalne cijene rada i rasta zarada u javnom sektoru.

Ono na šta Đogović skreće pažnju jeste medijalna neto zarada koja je u julu bila 49.990 dinara, a to znači da polovina zaposlenih prima zaradu do tog nivoa, što govori o nezadovoljavajućem standardu stanovništva.

"U javnom sektoru najniža prosječna plata je nekih 59.000 dinara i to u administraciji na nivou lokalnih samouprava. Onda je jasno da je privatni sektor taj koji ima niže neto zarade, što znači da javni sektor vuče dosta toga i da je neophodno dodatno rasteretiti namete kako bi se stvorio dodatni prostor za likvidnost u poslovanju i tako i povećala neto zarada“, ističe Đogović.

Ovo govori, kako kaže, i o tome da ne postoji jasna koherentna industrijska politika i da su subvencije dominantno davane stranim investitorima koji su ulagali u jeftiniju radnu snagu.

"Jasnija i konkretnija politika ulaganja u subvencije koje bi bile jasno definisane i transparentne i koje bi išle onim investitorima koji bi ulagali u više nivoe tehnologije u procesu proizvodnje i tražili kvalifikovaniju radnu snagu – to bi značilo i veće prosječne zarade. Tako bi se i u privatnom sektoru povećao i kvalitet života i prosjek plata“, naglašava Đogović.

Problem jeste, kako kaže, to što Srbija ima javni sektor koji je dosta prenatrpan, u kome ima dosta negativne selekcije posebno u javnim preduzećima, što dovodi do niske produktivnosti.

To što je Srbija po po prosjeku plata bolja od Crne Gore, BiH, Albanije i Sjeverne Makedonije građanima Srbije ne znači mnogo jer oni taj boljitak ne osjećaju previše. Kupovna moć je i dalje niska, a troškovi života su, prema podacima Eurostata, viši nego u svim pomenutim zemljama.

Viši su troškovi čak nego u Bugarskoj i Rumuniji kada se pogleda koliko prosječno građani Srbije izdvajaju za hranu, piće, ali i obuću i odjeću. Rumuni manje plaćaju hranu, u Srbiji se manje izdvaja za alkohol, dok za obuću podjednako izdvajaju obije države..

S druge strane, sa Bugarima su građani Srbije egal kada se radi o potrošnji na hranu i piće, ali zato znatno skuplje plaćaju garderobu i obuću.

Srbija, na primer, ima gotovo isti nivo cijena odjeće i obuće kao Njemačka u kojoj se prosječno zarađuje 2.500 eura mjesečno.

Gledano u poređenju sa zemljama koje su prestigli po prosjeku plata troškovi života su u zemlji veći.

Prema podacima svjetske baze za statističke podatke Numbeo Srbija je 32. najskuplja zemlja na svijetu kada je riječ o osnovnim uslugama.

Tako da u prosjeku za osnovne usluge u stanu veličine 85 kvadratnih metara u Srbiji treba izdvojiti 129 eura, u BiH je to 124 eura, a u Sjevernoj Makedoniji je za osnovne troškove potrebno 97 eura, Crnoj Gori 95 eura i Albaniji nekih 70 eura.

Profesor Ekonomskog fakulteta Milojko Arsić kaže da je Srbija po vrijednosti plata u eurima u prethodnih nekoliko godina prestigla BiH i Crnu Goru, ali i da su u tom periodu prestigle Bugarska i Rumunija.

"Prije pet ili šest godina u Srbiji su prosječne plate bile veće nego u Bugarskoj i Rumuniji, sada oni imaju veće“, napominje Arsić za Danas.

On kaže da na kretanje plata u eurima osim realnog rasta, utiče i kurs.

"Kod nas je mnogo veći rast plata kada ih mjerimo kursom, nego kad gledamo realno rast, prema kupovnoj moći plate. Od aprila realne plate opadaju, a kada se gleda prema kursu one stoje. To realno jačanje dinara je ubrzalo rast plate u eurima jer imamo inflaciju od nekoliko procenata iz godine u godinu, nekada je bila dva, tri, sada i više, a kurs već nekoliko godina stoji“, ističe Arsić.

Važnije za građane, napominje on, jeste kolika je kupovna moć i kako se ona mijenja.

O"na raste, ali sporije nego što rastu plate. I zato mora da raste proizvodnja, ne možemo da trošimo više nego što proizvodimo. Bitno je da BDP raste, a plate to da prate. Ako rastu brže onda to ima za posljedicu da raste i spoljni dug i deficit“, naglašava Arsić

Odlazak ljudi iz zemlje za poslom, smatra on, podstiče i realni rast plata i to se ne događa samo u Srbiji, kako kaže, već i drugim centralnim i istočnim zemljama Evrope.

"Ne bi ni Bugarska ni Rumunija imale toliko veliki rast plata da nisu imale veliki odlazak radne snage u inostranstvo. To opet znači da će opstati oni poslovi koji mogu da podnesu relativno visoke plate, gdje vlasnici mogu da isplaćuju zarade od 600 ili 700 eura, a da i dalje posluju pozitivno“, kaže Arsić. Poslovi koji podrazumijevaju niske plate, kao u tekstilnoj industriji ili industriji kablova, napominje on, gasiće se kako plate budu rasle.

Crna Gora imala najveći pad

Ekonomista Milojko Arsić ističe kako su Hrvatska i Crna Gora imale velikih problema.

"Hrvatska je primjer zemlje koja je zbog jake kune dugo stagnirala u ekonomskom napretku i to je uticalo na malo investicija u industriji. Crna Gora je prošle godine imala jako veliki pad, najveći pad BDP među svim zemljama svijeta većim od pola miliona stanovnika“, ističe Arsić.

Crna Gora, napominje on, mnogo zavisi od turizma, a s druge strane imaju takvu ekonomsku politiku da nimalo nisu mogli da pomognu privredi.

"Zaduženi mnogo, pa fiskalna politika nije mogla da pomogne, a nemaju ni svoju centralnu banku jer koriste euro i nisu mogli da ga štampaju“, ističe Arsić.