EU se, kaže Jakšić, ne potresa krizama, Briselu je samo bitno da ne dođe do oružanog sukoba.

“Drugim riječima, ako hoćete tenzije, živite s njima. Nama to ne smeta. Izbor je vaš. Ne morate da žurite sa demokratijom, nećemo ni mi”.

Kako smatra Jakšić, tokom posjete zemljama Zapadnog Balkana, predsjednica EK više se bavila promocijom evropskih investicija nego delikatnim političkim temama koje zaslužuju upozorenja.

"Stanje odnosa u regionu po mom dubokom uvjerenju odavno nije bilo tako loše kao što je sada", upozorava Jakšić.

Na pitanje kako gledate na dolazak Fon der Lajen, Jakšić kaže da je ponavljala istu rečenicu u Prištini, Skoplju, Tirani, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, a to je "Vaša budućnost je u Evropskoj uniji".

"Neizmijenjena konfekcijska retorika koju region sluša još od samita u Solunu 2003 - Svi ste dobrodošli u EU. Reformišite se, izgradite pravne države, snažne institucije, nezavisno sudstvo, slobodne medije. Djeluje kao ohrabrenje, ali je to slaba utjeha narodima koji misle da su hiljadama milja daleko od Brisela. Nije ovo najbolja faza vizije ujedinjene Evrope, što je diplomatski umivenije rekao predsjednik Đukanović", kazao je on.

Ističe i da su domaćini tokom regionalne ture Fon der Lajen takođe horski ponavljali da je EU njihov “strateški spoljnopolitički prioritet”.

"Čemu onda upozorenja? Brisel godinama gotovo nijemo posmatra kako se regionom šire autoritarnost i nacionalizam. EU nije u stanju da obuzda sopstvene “neliberalne demokratije” poput Mađarske i Poljske, zašto bi, sem povremenih retoričkih upozorenja, Unija ulazila u rizik pritisaka na Zapadni Balkan? Fon der Lajen se više bavila promocijom evropskih investicija nego delikatnim političkim temama koje zaslužuju upozorenja", navodi Jakšić.

Smatra da u EU trenutno načelno postoji saglasnost o članstvu zapadnobalkanske šestorke, ali da ga u praksi nema.

"Jer mnoge članice EU, poput Francuske ili Holandije, ne žele da se ponovi greška “preranog” učlanjenja iz vremena Rumunije i Bugarske. Kriterijumi članstva se bruse i nema gledanja kroz prste. Ne moraju države regiona da budu članice da bi Evropa jedino tako bila stabilna. Moraju prije svega da budu demokratske. Ako ćemo pošteno, svih šest zemalja Zapadnog Balkana koje čekaju da uđu u Uniju su, manje-više, primjeri nedograđenih demokratija koje zaostaju za liberalnim vrijednostima na kojima se EU okupila. Nema potrebe da se samozavaravamo i da krivicu što proširenja nema svaljujemo na druge, iako je činjenca da se EU sada najviše bavi svojom institucionalnom krizom dok je pitanja proširenja ostavila na polici", smatra Jakšić.

Prema njegovom mišljenju,stanje odnosa u region, odavno nije bilo tako loše kao što je sada.

"Krivica može da se pripiše “velikima” koji po prirodi stvari imaju najveću odgovornost, ali i “malima” koji prihvataju da budu uvučeni u konfliktne obračune. Na sve to dolaze i sukobljeni geostrateški interesi raznih spoljnih sila koje su Zapadni Balkan pretvorile u poligon međusobnog sukobljavanja. To što su Rusija, Kina, Turska ili Ujedinjeni Arapski Emirati ovdje prisutni, u velikoj mjeri je rezultat pasivnosti Zapada koji je – u nedostatku efikasnih mehanizama integracije regiona – stvorio vakuum koji drugi popunjavaju na razne načine: ideološkom bliskošću, novcem, istorijom, religijom... Kada je sve to ipak detektovano, Zapad se trgao i ohrabrujuće je što će osovina u nastanku Berlin - Pariz u sadejstvu sa Vašingtonom biti više angažovana da spriječispoljnu destablizaciju regiona", ističe Jakšić.

Crna Gora je, smatra on, zahvaljujući sopstvenim podjelama, ali i podstrecima spolja, dospjela u poziciju da se gotovo isključivo bavi unutrašnjim temama.

" Ako je kriza Vlade konstantna, ako su ključne institucije blokirane, onda može da bude razumljivo što je proces pridruživanja EU potisnut u drugi plan. To je velika šteta, jer je Crna Gora po svim parametrima najbliže članstvu. Istovremeno, ako izuzmemo napore u borbi protiv korupcije, vlast je pasivna i ne otklanja glavne zamjerke koje i dalje stoje na putu integracija: vladavina prava i nezavisno pravosuđe", kaže Jakšić.

Pokazuje se jasno, kako dodaje, da kohabitacija predsjednika i premijera ne funkcioniše.

"Rješenje vidim u tome da Crna Gora u unutrašnjem dijalogu koji bi vodio izlasku izkrize angažuje ljude različitih političkih uvjerenja, a ne isključivo one koji koji se izjašnjavaju kao Srbi ili Crnogorci, kao vjernici ove ili one pravoslavne crkve. Izvor problema je mnogo manje politički, a mnogo više je uzrokovan pitanjima državnog suvereniteta, etničkog i vjerskog identiteta – što ga čini kompleksnijim i opasnijim. Ovakav stepen političke nestabilnosti je neodrživ na duži period. Cijenu će platiti svi, bez obzira na kojoj strani barikada se nalaze", zaključuje Jakšić.