S pres konferencije

"Kako rastu veliki ljudi“

"Njegoš za djecu" na Pjaci od kina

Treća i posljednja ovogdišnja premijera Kotor arTeatra, predstava „Njegoš za djecu – Kako rastu veliki ljudi“ reditelja Petra Pejakovića biće izvedena na Pjaci od kina, sjutra veče u 21 sat.

Riječ je o kolektivnom autorskom projektu reditelja Pejakovića i glumaca Slaviše Grubiše i Miša Obradovića, koji, koristeći se sačuvanim materijalima i anegdotama o Njegoševom odrastanju i metodom govornih i fizičkih improvizacija, propituju značaj djetinjstva i načina odrastanja za ono što zreli ljudi postaju.

Reditelj predstave i umjetnički direktor Kotor art Kotorskog festivala pozorišta (koji je producent projekta) Petar Pejaković istakao je kako je ovaj festival od prošle godine počeo da radi produkcije i za djecu, sa namjerom da to postane nešto trajno, i djeluje kao začetak stalne profesionalne pozorišne produkcije za djecu i mlade u Kotoru. „Ova predstava je upravo dio te namjere; prošle godine smo imali „Gulivera“ kao jedan veliki spektakl, a ove godine smo napravili kamernu predstavu koja će preko cijele godine igrati po Crnoj Gori, a vjerovatno i regionu“, objasnio je Pejaković. On je istakao kako je tema, koja je dio obilježavanja jubileja dvjestogodišnjice Njegoševog rođenja, vrlo zanimljiva, i da ima svoj edukativni, etički i estetski značaj. Polazišna tačka bila je Njegoševo djetinjstvo, i prema rediteljevim riječima, autorski tim predstave, koji pored njega ravnopravno čine i glumci koji u predstavi igraju, pošao je od nešto malo oskudnih podataka o periodu od Njegoševog rođenja, do njegove sedamnaeste godine, kada je postao vladar Crne Gore. „Osnovno je bilo da iz tih šturih podataka o siromašnom djetinjstvu na Njegušima probamo da dobijemo čarobnu formulu kako rastu veliki ljudi, i šta je to potrebno da se u jednoj maloj sredini desi, koja vrsta genetike, okolnosti, podrške i mislim da smo tu našli veoma zanimljivih stvari“, kazao je Pejaković. Predstava ima formu bajke, koja se na kraju na neki način razgrađuje, basne, muzičke elemente – „scenski je vrlo zanimljiva i može na jedan estetski način, bez držanja pridike, da bude djeci upečatljiva i važna, te da im pokaže kako da rade na sebi i svome okruženju da bi postajali bolji ljudi“.

Glumac Mišo Obradović osvrnuo se na zanimljiv koncept radionica, kroz koje je autorski tim kreirao predstavu, i rekao da su, kada je tekst u pitanju, pošli od „praznog lista papira“, te odatle, sa dobrim rediteljskim usmjeravanjima, došli do forme i sadržaja predstave. „To za glumca može isprva da bude jako frustrirajuće, ali u konačnici je pravo osvježenje i prilika da se glumac oslobodi raznih predrasuda i šablona na koje je svikao“, objasnio je Obradović. Po njegovim riječima, veći dio vremena je potrošen na stvaranje teksta, za koji misli da je vrlo zanimljiv, dobar i potentan za igru, dok je za scensko djelanje bilo nešto manje vremena. „Ali, jedna od najljepših stvari kod ovog posla je upravo što se proces ne završava premijerom, nego se sa životom predstave ona može dalje unaprijeđivati“, zaključio je Obradović.

Glumac Slaviša Grubiša istakao je sličnost između Njegoševog odrastanja i „odrastanja“ predstave, koja se sastoji u tome što „ni Njegoš ni mi nismo imali ništa na početku da bismo nešto napravili“. On je objasnio kako su pokušali da se vrate u Njegoševo vrijeme i razmišljaju kao djeca iz toga perioda – kako su oni mogli da se igraju, saznaju nove stvari, uče... „Istraživali smo to, a istovremeno zagledali u svoju unutrašnjost, te stoga mislim da, koliko god Njegoš bio istorijska ličnost, predstava nema istoriografsku tematiku, nego će biti primamljiva svoj djeci“, kazao je Grubiša.

Autorski tim predstave istakao je i zahvalnost scenografskom i kostimografskom timu predstave, Goranu Moškovu i Tamari Branković, koji su kreirali scenografiju, kao i kostimografkinji Zorani Miji Radović. „Mislim da je vizuelni dio predstave odličan, veoma upečatljiv, metaforičan, te da je kroz njega predstava dobila jaku podršku u nekoj bajkovitosti i čaroliji koju treba da nosi“, rekao je reditelj Pejaković. On je istakao da ga naročito raduje što „vizuelni tim“ čine profesionalci iz Kotora, te da je odlično i potrebno da se i kotorski umjetnici, ali i mlađi ljudi koji tendiraju pozorištu, što više uključuju u projekte Kotor arTeatra.

Reprize će se igrati 15. i 16. avgusta kojima se završava ovogodišnji program Međunarodnog festivala Kotor Art.

Produkcija: Kotor ArTeatar i Kotorski festival pozorišta za djecu

Režija: Petar Pejaković

Igraju: Milivoje Obradović i Slaviša Grubiša

Scenografija: Igor Moškov i Tamara Branković

Kostimografija: Zorana Mia Radović

Organizacija: Milivoje Lakić

Žubor listića i raspucanje cvjetovah, huka mora i vjetrovah su glas moje muze.

Genije je zrake koje svuda padaju nego se samo na svijetlim stvarima kupe i igraju.

Svijet je knjiga otvorena u kojoj treba učiti.

Svijet je pozorište smiješno na kojemu se treba u različitim i raznobojnijem maskama

pokazivati.

Čovjek usamjen na visoku goru, noću bez mjeseca, nebesna tijela vidi đe se veselo

dvižu, more đe se igra na srebrne valove i on (čovjek) kako izgubjenik na goru ćuti.

Petar II Petrović Njegoš

(Izvor:RTCG)