Prema pravilu, bilje ne bi trebalo da perete prije sušenja, a sušiti ga treba odmah nakon branja, jer stajanjem može izgubiti vrijedne aktivne tvari, pišu 24 sata.

Zelene dijelove biljke, listove i neke cvjetove sušimo cijele. Usitnite ih tek neposredno pri korištenja, odnosno prije nego što ćete ga umiješati u čajnu mješavinu. Možete ga usitniti tako da bilje stavite u papirnu kesicu, pa ga rukama mrvite, ili režite osušene listove.

Korjenje ipak treba razrezati po dužini prije sušenja, da se lakše osuši. Prije upotrebe ih smrvite. I plodove kima, korijandera, komorača i drugih biljaka zdrobimo da bi se bolje ekstrahirale aktivne tvari.

Bilje se suši u hladu i na promaji, nikako ne na direktnom suncu. Naše bake su nekada ljekovito bilje vješale na konopac i sušile iznad peći ili u potkrovlju. Ako izaberete taj način, stabljike bilja vežite konopcem i objesite naopako, ali ne pregusto kako bi između biljaka mogao kružiti vazduh.

Jednostavan način sušenja je i postavljanje čistog papira, na koji ćete rasporediti bilje i ostaviti ga da se suši. No, pripazite – ako je prostor prašnjav, zaštitite bilje prekrivajući ga papirom.

Manje količine suvog bilja možete spremiti u tegle s poklopcem, a veće u papirne kese, koje treba čuvati u drvenim ili limenim posudama.

Posude obavezno označite nalepnicom na kojoj je zapisan naziv biljke, datum i mjesto sakupljanja. Imajte na umu da se neke biljke mogu koristiti u ljekovitim pripravcima i po nekoliko godina, dok druge treba obnavljati svake godine.

Nova S