Ambasadorska nominacija Kristofera Hila, savremenika brojnih kriza, u dijelu balkanske i međunarodne javnosti pokrenula je polemiku o razlozima i potencijalnom učinku veterana – u prošlosti angažovanom na okončanju rata u Bosni i Hercegovini, kao i tokom kosovske krize završene intervencijom dijela međunarodne zajednice 1999, odnosno vojnom akcijom Sjevernoatlantske alijanse (NATO) u bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ).

Sagovornici Glasa Amerike uvjeravaju da se radi o, kako ga označavaju, velikom imenu u diplomatskim krugovima – koji je tokom dugogodišnje karijere i te kako dobro znao šta radi.

“Diplomatska zvijezda i veoma ozbiljna osoba. Dugo se znamo. Službovao je u Beogradu početkom osamdesetih godina prošlog vijeka tako da poznaje teren. To je dobra stvar zato što nedavno, iznenadno podizanje tenzija između Kosova i Srbije, sugeriše da bi situacija mogla da postane loša”, ukazuje za Glas Amerike Danijel Frid – viši saradnik u nevladinom Atlantskom savjetu i penzionisani diplomata sa dugogodišnjim iskustvom.

Hil, čija nominacija treba da bude potvrđena u Kongresu, tokom karijere je obavljao i funkciju pomoćnika državnog sekretara za istočnoazijska i pacifička pitanja. Predvodio je američku delegaciju tokom pregovora sa predstavnicima Sjeverne Koreje o nuklearnom razoružavanju 2003.

“Radio je u Poljskoj, Južnoj Koreji i Iraku – gdje su Sjedinjene Države u to vrijeme imale vjerovatno najveću ambasadu na svijetu. Hil je direktno povezan sa predsjednikom Bajdenom i državnim sekretarom Blinkenom. Vjerovatno mu je lakši pristup do njih za razliku od drugih ambasadora. Mislim da to signalizira da su Amerikanci zainteresovani za postizanje pravih rješenja za Kosovo i Bosnu i Hercegovinu”, uvjerava Danijel Server, profesor na vašingtonskom Univerzitetu Džons Hopkins i poznavalac balkanskih prilika.

“Ne šaljete izvanredne ljude u mjesta za koja nijeste zainteresovani. To je signal da smo veoma svjesni rizika na Zapadnom Balkanu. Ne mogu da kažem da se time signalizira namjera da se pokrene neki novi proces, ali znači da smo diplomatski spremni da to shvatimo ozbiljno”, ocjenjuje Frid.

Političku tranziciju u američoj administraciji, nakon predsjedničkih izbora prošlog novembra, u dijelu balkanske javnosti propratile su spekulacije o mogućnostima promjene politike koju vodi prema području Zapadnog Balkana – konkretnije prema Srbiji, procesu dijaloga Beograda i Prištine i bosansko-hercegovačkom entitetu Republici Srpskoj.

U nekoliko navrata američki zvaničnici su uvjeravali će taj odnos ostati nepromijenjen i da Sjedinjene Države ostaju usredsređene podršci evroatlantskih integracija čitavog regiona.

Da li, međutim, Hilova nominacija singalizira novi pristup rješavanju pitanja na Balkanu gdje djeluje da se situacija pogoršava ili konkretnije prema Srbiji?

“Šta god želimo da uradimo na Balkanu, Srbija je dio toga – na ispravnoj ili pogrešnoj strani. Radije bih da bude na ispravnoj, mada nije važno šta ja želim. To zavisi od Srbije i imati uticajnog diplomatu tamo znači da će biti poznato da ozbiljno shvatamo stvari. Najbolji scenario bi bio da se Srbija prisjeti svojih nekadašnjih evropskih aspiracija. Srbija koja pomaže da se pitanja na Balkanu riješe, a ne da bude agent Moskva ili nacionalizma – i da pogoršava stvari. Takva Srbija može da promijeni istoriju regiona”, precizirao je Frid koji je tokom karijere obavljao funkciju pomoćnika državnog sekretara i bio aktivno angažovan na Balkanu.

Danijel Server pak smatra da bi se moglo doći do izvjesnog zaoštravanja prema Beogradu u poređenju sa prethodnom američkom administracijom – za koju procjenjuje da je prema Srbiji imala nešto mekši stav.

“Vladavina prava je preduslov za ekonomski razvoj i političko rješenje. Političke promjene na Kosovu doprinijele su agresivnijem naporu u ostvarivanju vladavine prava nego što je to slučaj u Beogradu. Gdje se vlast nije promijenila nekoliko godina. A znamo šta se dešava sa administracija koje vrše vlast duži niz godina. Postepeno postaju sve korumpiranije”, navodi za Glas Amerike Server.

Taj američki analitičar iznosi i stav da aktuelne prištinske vlasti nijesu imale koristi od korupcije prethodnih godina i da nastoje da uvedu red u tom smislu.

“Dok njeni politički suparnici i dalje imaju koristi od koruptivnog ponašanja u Beogradu. Tamo nema agresivnijeg pristupa borbe protiv korupcije. Nema napora da se uspostavi nezavisno sudstvo. Nema slobodnih medija. I to su stvari koje će usporiti napredak Srbije ka Evropskoj uniji”, podvlači Server.

Nezanemarljivo je i da dio javnosti u Srbiji ime Kristofera Hila povezuje sa administracijom bivšeg predsjednika Bila Klintona, na građani ne gledaju sa simpatijama i povezuju je sa godinama sankcija, izolacije i na kraju NATO intervencijom na Kosovu.

Tome su prethodili neuspješni pregovori u Rambujeu u kojima je učestvovao – Kristofer Hil i njegova takozvana šatl diplomatija.

“Kris Hil nije stvorio probleme. Stvorio ih je Slobodan Milošević i Srbi to znaju. Ne krivite Hila zato što je Milošević doveo do pogoršanja svega čega se dotakao. Ja se sjećam u moje vrijeme da je radikalan stav Kosovara bio Republika Kosovo. Sve što su željeli je da budu konstitutivna republika sa istim statusom kao Hrvatska. Nisu tražili nezavisnost. Ne krivite Krisa Hila za te odluke”, podcrtava Danijel Frid.

Daniijel Server, sa druge strane, dolazi sa nasljeđem saradnje među kojima su i ljudi poput bivšeg američkog predsjednika, ali i državne sekretarke Medlin Olbrajt.

“To je njegova biografija – on dolazi iz tog miljea. Ali, istovremeno Americi je uvijek bilo lakše – što je dokazano u Dejtonu da zavrnu ruku prijateljima nego neistomišljenicima. Dakle, očekujem da će Amerikanci pritisnuti kosovske vlasti brojnim pitanjima od kojih je jedno i Zajednica opština sa srpskom većinom. Mislim da će podjednako pokušati da izvrše pritisak na prijatelje koliko i suparnike”, uvjerava Server profesor Škole naprednih međunarodnih studija vašingtonskog Univerziteta Džons Hopkins.

Nominaciju Hila propratile su i informacije o skraćivanju mandata aktuelnog američkog ambasadora u Beogradu Entonija Godfrija. Takav razvoj situacije podstakao je nedoumice o mogućem nezadovoljstvu u redovima američke administracije Godfrijevim angažmanom u Beogradu.

Danijel Server ukazuje da se takve stvari u diplomatiji dešavaju – ali i da, kako kaže, predstavljaju jasan signal.

“Događa se nešto zbog čega Sjedinjene Države žele drugačiju vrstu ambasadora – a to je diplomata koji ima povjerenje državnog sekretara i predsjednika i pristup njima. Ne mislim da je aktuelni ambasador u nečemu pogriješio i da je kažnjen. Nadam se da će nakon ovoga dobiti dobar posao. Ovdje se radi o postavljanju robusnijeg kadra. Eh sad, zašto su se odlučili za mjesto ambasadora u Beogradu, a ne specijalnog izaslanika – ni meni nije jasno. Ali, to vjerovatno govori o tome gdje misle da je potrebno uložiti veći pritisak”, zaključuje profesor Danijel Server u izjavi za Glas Amerike.

Danijel Frid ne očekuje da će Godfri biti brzo zamijenjen na položaju ambasadora, uz napomenu da proces potvrde nominacije “traje drugo”.

“Siguran sam da će ambasador Godfri biti u Srbiji još neko vrijeme”, smatra Danijel Frid.

Prema zvaničnoj proceduri, da bi najviši američki diplomatski predstavnik započeo misiju u nekoj zemlji, nominaciju Bijele kuće potrebno je da potvrdi Senat – gornji dom američkog Kongresa. Tome prethodi pretres u senatskom Odboru za spoljne poslove, a nakon toga i izjašnjavanje čitavog Senata.

Glas Amerike