"Dobitna kombinacija za Evropu i globalnu zajednicu naprednih i civilizovanih zemalja je da intenziviraju svoj angažman na našem prostoru, kako bi se države ovog regiona što prije i što snažnije integrisale u arhitekturu progresivnih i miroljubivih zemalja. Ostavljanje prostora za realizaciju nekih starih pokušaja je nešto što može biti opasnost za region",  smatra Cikotić.

Napominje i da „karike prisutne u ovom dijelu svijeta predstavljaju lanac snažnih uticaja na daleko širi kontekst nego što to sama fizička dimenzija ovog regiona sugeriše“.

Na nedavnom samitu na Brdu kod Kranja potvrđena je evropska perspektiva Zapadnog Balkana i još jednom poručeno da Evropska unija taj region vidi kao svoj integrativni dio. Na pitanje, koliko su lideri EU zaista iskreni kada šalju te poruke, ako znamo da Sjeverna Makedonija i Albanija uporno ne dobijaju datum početka pregovora, a da sa druge strane države koje su daleko odmakle u pregovorima, poput Crne Gore, već duži period ne uspijevaju da otvore preostala pregovaračka poglavlja, Cikotić odgovara:

"Mislim da smo mi već u velikoj mjeri naučili da analiziramo ono što međunarodni akteri ovdje rade, a ne šta nam govore. Ponovljene poruke koje nisu praćene adekvatnim postupcima gube težinu, značaj i uticaj na region i daju prostor određenim ideologijama i politikama za koje smo mislili da su stvar prošlosti da pokušaju na drugi način i drugim metodama da ostvare neke ciljeve koje nisu uspjele ratovima.

Mislim da u nedosljednosti evropskih institucija i međunarodnih organizacija u značajnoj mjeri leži i opasnost po naš region. Dobitna kombinacija za Evropu i globalnu zajednicu naprednih i civilizovanih zemalja je da intenziviraju svoj angažman na našem prostoru, kako bi se države ovog regiona što prije i što snažnije integrisale u arhitekturu progresivnih i miroljubivih zemalja. Ostavljanje prostora za realizaciju nekih starih pokušaja je nešto što može biti opasnost za region. Mislim da je naša perspektiva u konstruktivnoj i dobroj saradnji od koje će svi imati koristi, a ne u nekim sukobima i ratovima u kojima ćemo svi gubiti, jer je onda samo pitanje ko gubi manje, a ko više"

Tim sukobima i ratovima, smo, smatra on, bliži nego što smo bili prije nekih deset godina.

"Sa druge strane vjerujem da je još uvijek na političkoj pozornici našeg regiona prisutno toliko ljudi koji imaju živa sjećanja na ono što se dešavalo prije 25 i 30 godina i da mogu dominantno da utiču na rješavanje otvorenih pitanja. Ne trebamo zatvarati oči pred problemima. Puno je neriješenih pitanja na svim stranama, ali je daleko bolje ta pitanja rješavati civilizovanim, ljudskim, diplomatskim i političkim metodama, a ne silom", rekao je Cikotić.

Ukoliko Evropa ne bude poradila na evropeizaciji Balkana, problemi iz ovog regiona mogu se, upozorava on, prenijeti i na samu Evropsku uniju.

"Zapadni Blakan se često potcjenjivao, a ne treba gubiti iz vida da on vezuje oksident i orijent, odnosno zapad i istok, Evropu i Aziju. Vezuje Mediteran i srce Evrope, jadranski i crnomorski basen, različite kulture, religije i te karike prisutne u ovom dijelu svijeta predstavljaju lanac snažnih uticaja na daleko širi kontekst nego što to sama fizička dimenzija ovog regiona sugeriše. Evropa često interveniše na našem prostoru u mjeri u kojoj je to njima potrebno i na način koji definiše njihova ovlašćenja, pritom često zanemaruju da su odgovornost i obaveze prisutne u jednakoj mjeri kao mogućnost i ovlašćenja. Ukoliko se do kraja ne izbalansiraju ta ovlašćenja, onda se to sa daleko većom cijenom i kao bumerang vraća Evropi kad god nije do kraja i korektno odigrala svoju ulogu u ovom djelu svijeta. To se istorijski ponavlja i smatram da je vrijeme da Evropa spozna neku vrstu kašnjenja, pada intenziteta i kvaliteta svog angažmana i da pojača, popravi i uveća svoje prisustvo na ovom prostoru zbog vlastitog interesa, a ne samo zbog državica na Zapadnom Balkanu", poručuje Cikotić u razgovoru za Pobjedu.