U nastavku prenosimo integralno njegov tekst:
Iako nijesam upoznat sa sadržajem Zakona o porijeklu imovine, koji je danas predstavljen javnosti, svakako da ga podržavam uz veoma važne rezerve koje bi on morao sadržavati da bi bio potpuno prihvatljiv.
Odavno je Crna Gora trebala donijeti ovakav Zakon da je bilo dovoljno odlučnosti i pameti, ali bolje ikad, nego nikad. Istina, ovaj zakon je najavljivan kao prvi, najvažniji i najprioritetniji a na red je došao, gotovo poslije godinu dana. Bilo je važnije da prvi zakon ove vlasti bude, izmijenjeni Zakon o slobodi vjerosipovjesti.
Da bi ovaj zakon imao puni smisao i da bi u potpunosti odgovorio izazovima vremena u kojem se donosi, morao bi svojim sadržajem predvidjeti i ISPITIVANJE PORIJEKLA IMOVINE CRKVE SRBIJE u Crnoj Gori, koja je bez valjanog pravnog osnova, falsifikatima i drugim lažnim ispravama opljačkala najvrijedniju imovinu države Crne Gore, upisujući se kao njen vlasnik u katastarskoj evidenciji.
Da se ovim zakonom mora predvidjeti ispitivanje porijekla crkvene imovine, najubjedljivije govori činjenica da je svaki pojedinačni upis te imovine na crkvu Srbije urađen, izvršenjem krivičnog djela, kako onoga ko se upisao kao vlasnik, tako i onoga državnog službenika koji je izvršio takav upis.
Podržavam riječi vicepremijera Dritana Abazovića koji je ovaj zakon nazvao “zakon protiv mafije”, jer u radnjama pljačke crkvene imovine ove države imaju sva obilježja udruženog mafijaškog poduhvata iza kojeg stoje crkva Srbije i političke strukture ove zemlje.
Podržavam riječi Abazovićevog savjetnika Iva Šoća koji je danas objasnio…”Ovo je model koji garantuje stvaranje sistema, kojim će se efikasno utvrđivati imovina koja je nezakonito stečena i kroz sudski postupak oduzimati imovina koja je nelegalno stečena”, jer nije teško dokazati da je upravo crkva Srbije, svu imovinu u Crnoj Gori stekla nezakonito i nelegalno.
Ovaj zakon od danas ide na javnu raspravu, pa ako njegovi donosioci nijesu predvidjeli mogućnost preispitivanaja porijekla imovine crkve Srbije u Crnoj Gori, zadnji je čas, to da se i uradi, jer je u pitanju imovina od neprocjenjivog značaja za ovu zemlju i sve narode koji u njoj žive.
Autor Miodrag Živković
Komentari