JEDAN od bisera srpske srednjovjekovne umjetnosti, manastir Banjska u četvrtak obilježava sedam vjekova od početka izgradnje. Proslava počinje liturgijom u slavu Svetog arhiđakona Stefana, krsne slave manastira. Uslijediće prigodan program, uz izvođenje scensko-muzičkog djela "Banjsko zlato".
U umjetničkom dijelu programa učestvuju glumci Jasmina Stoiljković, Nenad Jezdić, Nebojša Dugalić, Dejan Cicmilović, Miško Rakočević, kao i KUD "Kopaonik" iz Leposavića. Doprinos proslavi daće i Narodno pozorište iz Beograda, kompozitori Petar Gojković, Vladan Grajić, Mirjana Stevović, Tatjana Janković i Nenad Ilić. Nastupiće i vizantijski hor "Mojsije Petrović", ansambl "Belo platno", pjesnici sa Kosova i Metohije, a biće dodijeljena priznanja "Sveti apostol Luka" učesnicima slikarske kolonije. Pokrovitelj ovog događaja je Kancelarija za Kosovo i Metohiju.
Banjska je jedna od četrdesetak zadužbina kralja Milutina, ali izuzetno značajna. Građena od 1313. do 1316. po kraljevoj želji trebalo je da bude njegova grobna crkva. Milutin je tu i bio sahranjen, ali kada su došli Turci, Srbi su njegove mošti sakrili u Trepču, a potom 1460. u Sofiju, gdje se i danas nalaze. U Banjskoj se nadaju da će mošti jednog od najmoćnijih vladara iz dinastije Nemanjića, ipak, biti vraćene na Kosmet.
U Banjskoj se i danas čuva Milutinova osnivačka povelja. Kralj je prilikom osnivanja manastiru priložio ogromno vlastelinstvo od 75 sela i 8 katuna, sa ribnjacima, vodenicama i pčelinjacima.
Monumentalno zdanje, građeno po ugledu na Studenicu, sa crkvom, trpezarijom, bibliotekom, konacima i "palatom carskom", počelo je da propada vrlo rano: početkom 15. vijeka požar je progutao knjige, a u drugoj polovini manastir je zapusteo. Putopisac Kuripešić zabiležio je da je po naredbi sultana manastir u 16. vijeku razoren, jer su se u njemu sakupljali hrišćanski bjegunci iz turskog ropstva. Turci su crkvu Svetog arhiđakona Stefana pretvorili u džamiju i tako je ostalo do Prvog svjetskog rata.
Sa kamenom fasadom u tri boje, Milutinova zadužbina smatra se graditeljskim podvigom 14. vijeka i porede je sa fasadom sijenske katedrale u Toskani. Ipak, jubilej dočekuje u veoma lošem stanju. Potrebna je sanacija potkupole, lukova, svih unutrašnjih zidova koji se obrušavaju. Kroz naprsline i pukotine u crkvu ulaze životinje, poput kuna i lisica, a uleću i ptice. Ozbiljno je ugrožen i ikonostas prenijet iz crkve Svetog Ilije u Vučitrnu, kao i ikone i druge dragocjenosti koje su ovde pohranjene iz porušenih i zapaljenih crkava i manastira sa juga Kosmeta.
Najavljuje se nova obnova, a da li će ova, peta u nizu, za razliku od prethodnih proći bez "trapavih intervencija", naročito iz novijeg doba, u kojima je manastirski kompleks ozbiljno oštećen, pokazaće vrijeme.
TEODORIN PRSTEN
JEDINI sačuvani nakit u Banjskoj je iskopan slučajno, za vrijeme Prvog svjetskog rata 1915. godine, iz groba kraljice Teodore, prve žene kralja Stefana Dečanskog i majke cara Dušana. To su dva zlatna prstena: prvi je ukrašen antičkom kamejom, a na glavi drugog je predstava dvoglavog orla i natpis: "Ko ga nosi, pomozi mu Bog". Prvi prsten se danas nalazi u posjedu porodice poznatog kolekcionara Ljubomira Nedeljkovića, a drugi u Narodnom muzeju u Beogradu. Teodorin prsten je bio prikazan na velikoj izložbi posvećenoj vizantijskoj umjetnosti u Metropoliten muzeju.
(Izvor:Večernje novosti)
