Pejović navodi i da ta kome to nije jasno, taj i ne treba da se bavi politikom.

"Srbi u Crnoj Gori, kao i u ostalim državama u kojima žive su pod stalnim pritiskom takozvanih zapadnih prijatelja koji sistematski rade na promjeni njihove svijesti kako bi odustali od sopstvenog identiteta. Upliv tuđinske kulture i običaja sve više ugrožava našu samosvijest i gura nas u neki novi svijet u kome treba da se što više udaljimo od naših korijena i tradicionalnih vrijednosti po kojima smo bili prepoznati i jedinstveni u svijetu.
Neprihvatanjem da našu kulturu zamijenimo njihovom, proglašavaju nas zaostalim, nepoželjnim i netolerantnim. Tako smo iz neobjašnjivih razloga preko noći postajali lakovjerni i počeli vjerovati onim nesrećnim političarima koji su iskoristili našu naivnost da bi se dočepali funkcija, a potom napravili takav moralni salto mortale da se više i ne zna u što vjeruju i za koga rade", kaže Pejović.

Prema njegovima riječima, "koliko god nas napadaju i koliko god smo umorni od neprestalne borbe da bi opstali, potrebno je da se još čvršće držimo za ruke i jače odupremo genocidu koji se pod plaštom tobožje demokratije sprovodi nad nama".

"Ne smijemo dozvoliti da nam lopovi i kriminalci i bjelosvjetske protuve određuju put u budućnost. Jači smo mi od svekolike skalamerije koja je krenula na nas. Zato pored hrabrosti koje nam nikada nije falilo treba da pokažemo malo više mudrosti i mašte, jer nije dovoljno da samo stojimo postojano kao klisurine. Treba imati nadu da naši građani neće i dalje ostajati ravnodušni niti će podržavati sopstvenu propast", kazao je on.

Vjeruje da će se najzad osvijestiti i krenuti da spašavaju sebe kako bi time spasili i državu u koju žive.

"Ko je jednom živio u tamnom vijaletu a neki od nas nažalost jesu, sve je vidio. Srbi su progledali kroz oči Svetoga Save i ma koliko se trudili i iz vana i iznutra da nam poglede prekriju mrakom, teško će u tome uspjeti jer oči Svetog Save sijaju i u mraku i osvetljavaju nam put. U Crnoj Gori nas decenijama uče da od njega glavu okrećemo i što nas više pritiskaju, mi sve više ka njemu idemo.
Na taj put koji je skoro zarastao vratio nas je blagopočiši Mitropolit Amfilohije. Mi živimo u državi koja je najbolji primjer kako teško prepoznajemo razliku između izdaje i junaštva, sebičnosti i požrtvovanja, prijateljstva i neprijateljstva, sluganstva i ponosa. Mi živimo u državi gdje je najviše ulizica i računđžija, grabljivica i podrepica. Mi živimo u državi gdje je lakše izdati nego se prekrstiti. Samo Bog zna koliko nas izdaja još čeka. Čak i oni koji su se prestavljali iskonskim čuvarima tradicionalnih vrijednosti, dolaskom na vlasti i pri prvom ispiranju mozga od strane zapadnih moćnika preko noći su zaboravili što su obećali i koga predstavljaju, vjerovatno poučeni time da su ovdje u posljednjih trideset godina samo sluge uspjele da se održe. Valjda zato ih je ovdje najlakše pronaći. Zato ne čudi što su i danas dugački redovi onih koji se nude kao sluge, ali je tužno što njihovo sluganstvo Crnu Goru vodi u kolonijalno ropstvo. Njima je važnije što misle njihove gazde, nego građani Crne Gore. Zato napade turbopatriota treba ignorisati, a napore da nas izbrišu sa mape svijeta ne zaboravljati. Mudro treba čuvati one vrijednosti koje ne smijemo izdati. One su važnije od svake vlasti i svake privilegije koju vlast sa sobom nosi. Bez njih smo niko i ništa", zaključuje Pejović.