Ratna dešavanja koja su pratila raspad SFRJ, izvlačila su iz ljudi i najgore i najbolje.

Priče o ljudima svih nacija i vjeroispovijesti koji su se međusobno nalazili jedni drugima u nevolji, danas, 30 godina nakon svega, odjekuju možda jače nego ikada, pokazujući svima da čak i kada se to nije smjelo, čovjek je čovjeku bio spas, a ne dželat.

"Zovem se Rahima Hamzić. Tražim gospodina srpske nacionalnosti, koji je za vrijeme rata bio taksista sa autom crvena zastava 101, u Bjeljini“, započela je ona objavu podijeljenu na jednoj regionalnoj stranici na Instagramu.

U daljem toku objave, ona je opisala situaciju zbog koje je i danas, 30 godina kasnije, neizmjerno zahvalna neimenovanom muškarcu.

"On je jula mjeseca 1992. godine spasio nas četvoro muslimana iz mahale Bukreš. Prebacio nas je iz Bjeljine u Sremsku Mitrovicu, rizikujući svoj život“, navela je Rahima.

Prvo rat, a onda i sam život, učinili su da Rahima nikada nije uspjela da zahvali svom spasiocu, te je ovim putem poželjela da ga pronađe.

„Ako je preživio rat i sazna za ovu poruku, obradovala bih se da mi se javi. To je bio čovjek, a u to vrijeme je bilo teško muslimanima pomoći. On je veliki čovjek za mene. Radovala bi se da mi se javi“, napisala je ona na kraju objave, koja je u kratkom roku postala viralna na društvenim mrežama, te i sam simbol toga da čovjek najbolje vidi srcem i da vrijedi samo onoliko koliko je spreman da učini za drugu osobu, bez obzira kolika mu opasnost vreba u tom trenutku, prenosi Oslobođenje.