Predstavom "Otac hrabrost" Borisa Bakala definitivno je ostvarena želja novog intendanta Dubrovačkih ljetnih igara Krešimira Dolenčića da se Dubrovniku (a onda i Dubrovčanima) vrati duša.

Putovanje u univerzum

Riječ je o fizički napornoj predstavi i za izvođače i za publiku. Igra se na pet lokacija unutar Grada (uz jedan mali izlet kod Buže), predstava traje gotovo tri sata i iziskuje podosta hodanja po dubrovačkom jezgru. No, predstava je još napornija za psihu jer glumci neprestano propituju savjest, moral, snove i maštanja publike koja se može opustiti tek kada legne na improvizovane bolničke ležajeve u palati Sponza i u totalnom mraku gleda u ono malo neba što se vidi iz te bivše dubrovačke kovnice novca, carine ali i mrtvačnice.

Svake se večeri u Dubrovniku zapravo igra pet različitih predstava jer pet grupa publike kreće s pet različitih tačaka. Ja sam izabrao polazak iz Buže pa mi je voditelj bio vispreni, iskreni, energični Silvio Vovk koji je u maniru trubadurskog Petrice Kerempuha vodio veću grupu na dugo putovanje po dubrovačkom, ali i svom univerzumu svakog posjetioca. Sudeći prema reakcijama iz publike, nito nije ostao ravnodušan na Bakalovu predstavu.

(Izvor:Večernji list)