SVOJ devedeseti rođendan najveća živa glumica naše scene dočekuje daleko od svjetlosti pozornice. Mira Stupica, već nekoliko godina tek povremeno učestvuje u javnom životu, samo posebnim povodima, kao nedavno, kada joj je počasat za sve što je podarila srpskom filmu odao festival u Sopotu.
Iskreno dirnuta što su joj "Večernje novosti" uputile prve rođendanske čestitke i želje za dobro zdravlje, kaže da će desetu deceniju dočekati među najbližima. Nije to datum za neko pompezno slavlje, ali ni za svođenje računa.
- Mnogo sam se naigrala tokom cijele svoje umjetničke karijere, zaista sam se naradila za svoju penziju - priča nam naša glumica vijeka, rođena kao Miroslava Todorović 17. avgusta 1923. u Gnjilanu, gdje su joj roditelji, profesori matematike, službovali u gimnaziji.
Bila je prvo od četvoro djece Radomira Todorovića, rodom iz Orašca, i Danice, rođene Stanišić iz Livna. Njeni biografi bilježe da su dva brata, Predrag i Zoran, umrli sa svega dvije i tri godine, a nekoliko godina potom u Beogradu je rođen treći brat - Bora. U Gnjilanu je, sa svega četiri godine, gledala i prvu pozorišnu predstavu - "Boj na Kosovu" u izvođenju neke putujuće trupe.
Porodica se potom seli u Gornji Milanovac, na novo službovanje, gdje joj 1932. godine od tuberkuloze umire otac. Samohrana majka Danica sa djecom odlazi u Aranđelovac, a potom i Beograd, gdje će se Mira prepustiti magiji pozorišta. Ostalo je legenda o stasavanju najveće srpske dramske umjetnice. Njena šaka soli.
Na scenama u Šapcu i Nišu, preko Narodnog i Jugoslovenskog dramskog pozorišta, pa sve do teatara Pariza i Moskve, nizale su se uloge zbog kojih je u velikoj anketi "Večernjih novosti" proglašena najvećom u 20. vijeku.
- Na mom zidu stoji plaketa za "Glumicu vijeka" koju sam dobila od vašeg lista - priznaje nam slavljenica. - Za mene je to bila velika čast, nekima možda to nije značilo, pročitali su vijest i zaboravili, ali ja ću se toga uvijek sjećati.
Pamti i sve izazove koje je imala tokom višedecenijskog služenja Talijinom hramu, iako nerado izdvaja najdraže predstave, partnere, reditelje... Ipak:
Ako mogu da kažem da mi je neki period bio najplodniji i najznačajniji, to je sigurno srednje doba. Tada je svaki čovjek i stvaralac najsnažniji i najbogatiji u znanju, iskustvu, mogućnostima.
Njenu glumačku zrelost obilježilo je umjetničko i životno prožimanje sa jednim od najvećih pozorišnih stvaralaca sa ovih prostora - Bojanom Stupicom.
(Izvor:Večernje novosti)
