Trenutno je zaposlena u Vall d’Hebron bolnici, koja važi za najveću bolnicu u Kataloniji i koja je referentni centar za mnoge bolesti, uključujući srpastu anemiju koju Idrizović izučava.
Na početku razgovora za Dnevne novine, Amira se prisjeća studentskih dana na internacionalnom Burch Univerzitetu u Sarajevu.
“Tamo sam izučavala genetiku i bioinženjering i to je moj prvi bliži susret sa naukom, sa laboratorijama i naučnim projektima.
Po završetku osnovnih studija upisala je master u Italiji, gdje je studirala molekularnu biologiju i genetiku.
“Studirala sam na Univerzitetu u Paviji, malom studentskom gradu koji je udaljen 20 minuta od Milana i u kojem od 70.000 stanovnika ima oko 30 000 studenata. Kako je grad pun studenata tokom čitave godine imali smo mnogo uzbudljivih dešavanja kada sam i stvarala najljepše uspomene u životu”.
Tokom master studija radila je, kaže, na projektu koji se fokusirao na vjestačku oplodnju i izučavala razne faktore koji utiču na plodnost žena.
“Radila sam u laboratoriji pod mentorstvom profesora koji ima preko 100 publikacija u ovoj oblasti i od kojeg sam stekla znanje koje mi je olakšalo i popločalo put do diplome magistra”.
A o neplodnosti, sve učestalijem problemu kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori trebalo bi što više govoriti javno, ističe Idrizović.
“Treba naglasiti koji su to uzroci neplodnosti i kod muškaraca i kod žena. Razne infekcije, endokrinološki problemi i traume, ali i jako važan faktor koji smanjuje fertilnost je način zivota. Konzumiranje alkohola, cigareta, slaba fizička aktivnost, prekomjerena ili smanjena tjelesna težina i stres su samo neki od faktora na koje možemo uticati, da se ovaj problem smanji.
Zato je jako važno podizati svijest o ovome javno i apelovati na sve da obavezno, makar jednom godišnje treba ići na preventivne ginekološke i urološke preglede i na vrijeme spriječiti sve sto je moguće”, poručuje Idrizović koja je sada na doktorskim studijama iz oblasti genetike, u Barseloni.
“Dio sam jednog evropskog projekta koji je ujedinio 15 mladih naučnika istraživača iz čitavog svijeta, koji rade na istraživanjima u oblasti hematologije. Raspoređeni smo u sedam evropskih država”, kaže Idrizović.
Trenutno je zaposlena u Vall d’Hebron bolnici, koja važi za najveću i najprestižniju bolnicu u Kataloniji.
“Radim u timu koji čine relativo mladi ljudi i težimo ka zajedničkom cilju, a sve kako bi ostvarili uspješne rezultate. Stariji ljekari i istraživači nesebično dijele svoje znanje i vještine koje nam olakšavaju naš istraživački put. Ja sam već na pola puta i kad pogledam iza sebe ne mogu biti ponosnija na rezultate i uspjehe koje sam do sada ostvarila”, iskrena je Idrizović.
Dodaje i da je ponosna na svaki projekat u kojem je bila angažovana, jer je, kaže, u svakom dala najviše i najbolje što je mogla.
“Svaki projekat mi je donio mogućnost da radim ono što najviše volim i to je moj najveći uspjeh”.
Kako kaže, svaki projekat otvorio joj je neka nova vrata, spojio sa fantastičnim ljudima iz cijelog svijeta i doveo do cilja.
“Ovo istraživanje na kojem trenutno radim je najveće do sada i sigurno će biti veliki korak i prekretnica u mojoj karijeri, ali vjerujem da me tek čekaju veliki i još uzbudljiviji projekti”, kaže Idrizović kojoj su znanje i talent obezbijedili stipendije od najranijih fakultetskih dana.
“Na osnovnim studijama radila sam test znanja, pa sam na osnovu rezultata dobila i stipendiju koja je pokrivala jedan dio školarine. A sada na doktorskim studijama imam Marie Curie stipendiju, jednu od najprestižnijih stipenidija za mlade istraživače. Ova stipendija pokriva sve troškove školarine, osiguranja i dokumentacije, dok kao istraživač dobijate mjesečnu nadoknadu u rangu sa istraživačkim platama države u kojoj radite istraživanje”, priča Idrizović za Dnevne novine.
Iako nikada nije bila student na crnogorskim fakultetima, kaže da je iz iskustva prijatelja i kolega koji su završili osnovne studije u Crnoj Gori, a nastavili u inostranstvu upoznata da se sistem obrazovanja umnogome razlikuje.
“Najveća razlika je definitivo nedostatak laboratorija i opreme u Crnoj Gori koja su za jednog naučnika ili istraživača glavno oruđe sa kojim se mora upoznati na početku. Takođe, mogućnost upisivanja fakulteta u inostranstvu teži je sa naših univerziteta, kako zbog predmetne razlike, tako i zbog rangiranja univerziteta”, kaže Idrizović.
Tvrdi i da su njeni “saveznici” za uspjeh isključivo upornost i rad.
“Na početku mog istraživačkog puta dobila sam jedan savjet od mog tadašnjeg mentora, a to je da ako želim da budem uspješna u inostranstvu, moram biti duplo bolja od ljudi iz države u koju idem. I to je ono što me stalno guralo naprijed, nešto čime sam se vodila ka ostvarenju mojih ciljeva, da uvijek mogu više, da uvijek mogu bolje”, vjeruje Idrizović.
Ona kaže da ne razmišlja o povratku u Crnu Goru.
“Nažalost je tako. Najviše bih voljela da živim u svojoj kući i radim u svojoj državi, ali jednostavno okolnosti su takve da sa mojim obrazovanjem imam priliku da budem uspješnija u inostranstvu".
Idrizović kaže da uvijek voli da ima više opcija ispred sebe, i da kao slobodan i uspješan čovjek izabere onu koja joj najbolje odgovara.
“Sada sam na pola puta do doktorske diplome i kako vrijeme prolazi, sve više razmišljam o sljedećem koraku.Trenutno sam jako srećna i zadovoljna, kako istraživačkim oblastima kojim se bavim, tako i kolektivom u kojem radim, a već imam mogućnost da po završetku doktorata ovdje i ostanem, ali ne želim da se vežem za to”, kaže Idrizović.
Odlazak od kuće kao i privikavanje na novu sredinu bio joj je,jedan od najvećih izazova tokom studija.
“Ali kako sam i na osnovnim i na master studijama bila sa sestrom, uvijek nam je bilo lakše da sve probleme prevaziđemo zajedno”.
Ipak, najvažnije je naoružati se strpljenjem i upornošću i malim koracima ići ka cilju, poručuje Amira.
Rad, trud i odricanje nešto je što se podrazumijeva u ovom procesu, jer bez toga nema uspjeha, dodaje Idrizović.
“Zato mladim ljudima poručujem da prate svoje snove! Da budu uporni i najvažnije, da rade ono što vole! Nema potrebe da se boje novih izazova i padova, jer to je sastavni dio svakog uspješno pređenog puta”, poruka je Amire Idrizović.
Komentari