On je u Skupštini Crne Gore kazao da na nivou države ima oko 400 zaposlenih asistenata, dok djece sa smetnjama u razvoju, ili novi termin koji je nedavno usvojen djece sa invaliditetom, ima pet puta više. 

„Još 2008. godine, roditeljska udruženja su pokrenula servis u školama, asistencije u nastavi i uključivanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama.  Zamisao je bila da radi jedan asistent na jedno dijete, da asistenta ima i dijete sa lakšim smetnjama, i sve je ukazivalo na uspješan program i ako je bilo dosta poteškoća na koje su nailazila i djeca i asistenti, ali i roditelji. Glavni nosioci cijelog tereta definitivno su asistenti. Time može da se bavi neko ko ima izuzetne sposobnosti, vrline, empatiju, hrabrost i znanje“, istakao je Smailović.

On podsjeća da se broj djece kojima je potreban asistent u nastavi povećava iz godine u godinu.

„Godine 2015, Ministarstvo prosvjete preuzelo je brigu o finansiranju asistenata i unaprijedilo položaj u inkluzivnom obrazovanju, što je tada bio veliki iskorak za društvo, jer zemlje u regionu još uvijek nisu imale dovoljno dobro razvijen servis. Opet bih pripisao velike zasluge asistentima u nastavi, jer su se oni potrudili da to izgleda onako kako treba, i u većini slučajeva budu toj djeci roditelj, psiholog, pedagog, predavač i drug, a nikako samo tehnička podrška.  Sva odgovornost je na asistentima i sva dostignuća su u rukama asistenta koji su se borili godinama i dali veliki doprinos društvu i inkluzivnom obrazovanju.Ja lično smatram, jer sam radio kao nastavnik, da je osmočasovno radno vrijeme prevelika norma za ovako težak i stresan posao, gdje se asistent bori sa raznim oblicima hiper aktivnosti, ali i sa pridruženim zdravstvenim problemima i da nerijetko budu i medicinski radnici“, rekao je Smailović.

On je pozvao da se omogući da asistenta u anstavi imaju i djeca sa lakšim smetnjama.

„Danas se nalazimo ovdje da govorimo o asistentima i o njihovim potrebama. To su ljudi koji nisu nastavni kadar i djeci sa invaliditetom predstavljaju sve. Crna Gora će biti lider u Evropi ako se donese zakon  u korist asistenata. Evropa ima druge modele i specijalne škole za djecu sa smetnjama, a inkluzivni model je bolji od specijalnih skola. Hrvatska i dalje finansira asistente putem projekata, i ima problem uopšte naći asistente. BiH je sada na nivou kao kad smo mi bili 2008, dok je u Srbiji finansiranje putem projekata. Zaključujem ovim da je Crna Gora lider u regionu, a i šire. Zato se zalažemo da se asistentima riješi radno pravni status po modelu nastavnog kadra, što podrazumijeva da ako u matičnoj školi nemaju punu normu, ona može biti popunjena u drugoj ustanovi u kojoj postoji potreba“, zaključio je Smailović.