Vladika kaže da od početka koronavirusa nismo imali jasnu svijest koliko će on uticati na naš svakodnevni život.

"Pokazalo se da ima i svoje najstrašnije efekte – smrt i bolest. Sa druge strane se pokazalo da smo mi imali devijacije, a da nam virus pomaže da ih uvidimo – pretjerivanje u slavljenjima, neprestano putovanje, nemanje mjere. Uvjek možemo da izvučemo i dobre pouke, jedna od ozbiljnijih, mislim da je neko već rekao – počeli smo da slavimo slave malo primjerenije zahvaljujući ovom virusu“, rekao je.

Kaže da crkva nije izdvojena od drugih i da je jednako snalaženje ili nesnalaženje naroda i društva kao i crkve.

"Pokazatelj odgovornosti u toku pandemije je kako se ko ponašao i kako je ko shvatio zadatak da se u okviru problema što odgovornije ponašamo. Nije jednako u Diseldorfu, Berlinu, Minhenu, ljudi su nosioci odgovornosti. Gledali smo da ispoštujemo mjere, bilo je oscilacija, odmah se ljudi opuste, ali kad brojevi krenu da rastu, onda pazimo. Trebalo je kao hrišćani da budemo primjer tako što ćemo paziti na druge. Jedan moj prijatelj je rekao - više volim da se vakcinišem i pazim na druge po cijenu da od te vakcine neku štetu doživim, što je mala vjerovatnoća, nego da neko od mene dobije bolest i, ne daj Bože, umre ili ostane sa posljedicama", rekao je vladika.

Smatra da nije imao dileme da li da se vakciniše, jer ima povjerenje u ono što kažu ozbiljni ljekari.

"Razlog zašto sam se vakcinisao, ne samo da ne budem bolestan već i da se neko od mene ne razboli. Postoje ljudi koji su protiv toga, ali nisam čuo nijedan ozbiljan argument osim teorija zavjera. Kao što mi je rekla jedna gospođa, ona kaže 'kad bi ljudi htjeli da uništavaju ljude pomoću hemijskih sredstava, vakcina bi bila jedan od posljednjih načina'. Ljudi koriste slobodu ili pogrešno shvatanje demokratije da bi ostvarivali neke svoje čudne ideje. Ta teorija ne podrazumijeva odgovornost. Lakše je izabrati tu teoriju, bilo da imamo ili nemamo argumente. Ogromna je njihova neodgovornost, rekao bih još nešto - ogroman je njihov strah od vakcine, kao da su suviše hrabri pa neće, a u stvari pokazuju strah. O tome što mogu da ubiju druge, o tome uopšte ne razmišljaju", objasnio je vladika diseldorfski.

Ocjenjuje da je, kako navodi, glupavo te proteste tumačiti kroz politiku.

"Neko ko misli da to ima političku konotaciju, onda je to zaslijepljenost politikom i ideologijom. Nemam nikakav strah, bavim se politikom u najdubljem smislu - da zaštitimo građane i grad", rekao je Grigorije i dodao da je njegov sastanak sa evroposlanicom Violom fon Kramon bio dobar i koristan, te da je potrajao duže nego što je bilo očekivano.

"Bilo je mnogo elemenata koji su bili korisni. Taj razgovor je bio prijateljski. Rekla je da je prijatelj Albanaca, ali ako je neko prijatelj nekome, ne mora da znači da je nama neprijatelj. Iznenađen sam reakcijama bez ikakvog smislia, ali smo navikli od tabloida i od ljudi koji su počeli da razmišljaju tabloidnom pameću, može čovjek svašta da čuje. Nisam se puno potresao, to sam radio u interesu sopstvenog naroda. Ne možemo da očekujemo da neko dođe i zastupa naš interes prije svog interesa. Moramo nekada da imamo i iznad interesa, a to je život. Razgovor sa njom je bio dragojcen, međutim kad je vidjela kako sam napadnut, vidjela je kako sam ja iskreno zastupnik onoga o čemu govorim - normalizacije života na Balkanu", rekao je vladika Grigorije.

Kaže da je njegova ideja da okupi što više mladih ljudi koji su spremni da se žrtvuju za Srbiju kako bi napravili sistem u kome ništa neće zavisiti od jednog čovjeka izazvala nevjerovatne reakcije.

"Ideja je bila da trebaju ljudi koji će napraviti sistemsku promjenu, što neće biti 'sjaše Kurta da uzjaše Murta'. Potrebno je promijeniti sisitem, pojavilo se 3.000 ljudi, naša ideja nije da se ponašamo i pravimo ideju od izbora do izbora i da se adaptiramo nego da idemo ka tome da se napravi ozbiljan sistem. Postoji mnogo ljudi, oduševljen sam kakvih ljudi ima u svijetu i u Srbiji. Postoji nesto biblijsko, točak koji je pokrenut, i pozicija i opozicija moraju još da se samelju da bi došli ljudi koji razmišljaju na sistemski način, a ne jedan čovjek super-pametan, a drugi ga gledaju sa strahom, to nije moguće. Sreo sam ljude od 70-80 godina koji se nude da pomognu, imaju iskustvo i pamet. Ima ljudi koji imaju 30-35 godina pa se ponašaju kao kukavice. Imamo ogroman potencijal, imamo šanse, imamo ljude vani koji su super klasa, potrebno je da na smiren način da dođu do svoje prilike, a to će biti strahota za one koji vladaju, to je neminovnost, stiže kao kada osjećate da dolazi oluja ili nevrijeme - ne vidite to, ali osjećate i znate da će biti", rekao je.

Vladika je rekao da jednako mora voleti i one koji ga mrze kao i one koji ga vole, kao i da je to najteže.

"To hrišćane razlikuje od drugih ljudi, najveća je borba protiv samog sebe, to bi trebalo da naučimo. Nisu cilj da budemo oni koji vladaju drugima, već da vladamo sobom. Ako imamo proces opraštanje onima kojima su nam nanijeli povrede, prolazićemo kroz teške muke, ali ako postignemo imaćemo ljudav, slobodu. Ako upadnemo da ne možemo da oprostimo onima koji nas ne vole, onda ćemo imati stalni nemir i nećemo imati ljubav, a onda nećemo imati hrabrosti i nećemo biti slobodni ljudi, onda ćemo biti podanici", kaže vladika Grigorije.

O svojoj knjizi, koja bi trebalo da izađe ove godine, vladika kaže da je ona njegova "muka".

"Opisuje mjesec dana prije mog odlaska u manastir, proljeće 1992. godine, šta se događa oko mene, a šta u meni. Već duže vremena pišem, dosta me muči, a dosta i raduje, nadam se da ću uspjeti da je završim, nadam se da će ta knjiga moći da prikaže moju unutrašnjost i spoljašnjost, koliko je bilo strašno kada se jedna zemlja raspadala, ko su bili akteri i kako su se ljudi ponašali, a i šta se dešava sa dušom mladog čovjeka koji odlučuje da ide u manastir i svoj život posveti Bogu", kazao je on.

Dodao je da i knjizi "ima nade", ali i pjesme o nadi.

"Knjiga se završava stihom 'nisam ja samo igrač na žici, pod čudnim šatorom ovog svjieta, dok dole gdje gledam, sličan sam ptici i nimalo se ne bojim leta'", zaključio je vladika Grigorije.