Govore o volji naroda, iskreno ne shvatajući da nije volja naroda ujedinjenje svih njih za obaranje tadašnjih a i sadašnjih crnogorskih blokova.

Pozivanje na litije i uspjeh pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića, tada ništa nije značio bez Ure i Dritana Abzovića koji je tada ali uz svjesne ustupke kasnije prosrpskoj Vladi, nazvanoj 'Vladi 12 apostola' pomagao u smjeni i rušenju svega onoga što je crnogorsko.

Peti septembar, Cetinje, srce Crne Gore, sramno nazivanje našeg naroda fašistima, huliganima, gumeni meci, dimne bombe i dalje Ura i Dritan Abazović tu uz takozvanu Vladu kao podrška drugu, "prijatelju", Aleksi Bečiću, protiv svega što je crnogorsko. Nekako se uvijek u narodu znalo ko je ko, ko je iza koga, a glasan govor Demokrata nije svjesnom narodu Crne Gore ništa značio, jer slike i snimci su govorili više. SPC je Demokratama bila i ostala skupština, ali ne i ona ista koju su bojkotovali, a uredno uzimali dnevnice i plate pune četiri godine.

Danas se Ura vraća na put sa kog je skrenula, procrnogorski put, a Dritan Abazović, on je danas za svoje "prijatelje", Demokrate, 'šiptar koji nam neće komandovati', on je 'izdajnik', 'plaćenik', Dritana Abazovića nazivaju 'đubretom'. A on je potpredsjednik njihove Vlade.

Kuda ide ovaj svijet, dok maske klize niz lice?

Dok mi ne možemo nikoga udati i oženiti, ne možemo ni ožaliti, ne smijemo muziku slušati, da ne bismo bili kažnjeni, jer je 'Vlada 12 apostola' to naredila, a oni se skupljaju da zajedno pljuju, vrijeđaju po svim osnovama potpredsjednika te iste Vlade jer i on ima prava da kroz izbornu volju svojih birača kaže dosta je više.

Ovo je Crna Gora, država svih naroda, država koja teži Evropi.

Ovo je država gdje muškarci baštine čojstvo i junaštvo, ovo je država gdje žene čuvaju čast porodice i hrane djecu patriotizmom prema svojoj zemlji.

Lovćen je iznjedrio crnogorski narod, snagu mu dao, svaki krš ove zemlje stamene nahranila ga patriotska majka svakoga junaka, ugrijalo sunce sa visina, Crna Gora svih nas domovina.

U svemu čelnici kao i glasači DF-a ma za kog bili i kojom god zastavom mahaše ostadoše dosljedni sebi, jer uviđeše da za foteljom predsjednika Skupštine sjedi čovjek sa maskom koji lukavo i bestidno juriša na njihovo biračko tijelo, upirući pogled ka novoj stranci njegovog premijera, Zdravka Krivokapića.