“Na sve ljude gledam jednako i kao sebi ravne. Smatram da bi svako to uradio. Ne mogu se baš hvaliti ovim, mada me jeste začudilo što se niko nije spustio prije mene do vode, ali može se naći neki razlog i za to”, kaže za Portal Analitika hrabri Emšija.

Kraj rijeke Morače našao se slučajno dok je, kao u filmovima, znatiželjno posmatrao šta rade policajci.

“Bio sam u centru grada. Dok sam išao prema Milenijumu vidio sam dvoje policajaca kako trče. Pomislio sam da idu da hapse nekoga i radoznalo nastavio u njihovom pravcu. Tako smo svi stigli do mosta kod kojega se sve dogodilo ” priča Emšija.

I dok su pripadnici policije tražili najbolji način da pomognu davljenici, Alen je, kako kaže, skočio u ledenu i nabujalu Moraču.

“Spustili smo se što smo bliže mogli vodi, ali litica visine oko pet metara nas je odvajala od obale. Policajci su otišli okolo, a ja sam ugledao stablo koje se spušta do obale. Uhvatio se za njega i spustio se što sam brže mogao. Skinuo sam jaknu i skočio u Moraču”, prisjeća se Alen.

U svemu je pomoglo i to što je Emšija član izviđačke čete „Prokletije“. Ističe da je odrastao u rodnom gradu, u podnožju Visitora, gdje je i naučio da pliva.

“Nije mi bio problem da izađem na kraj s hladnom vodom, iskreno, nisam je ni osjetio. Ali, iako sam odrastao na sjeveru Crne Gore u Plavu, odnosno na jezerskoj vodi, moram priznati da je bilo malo teže izvući osobu do obale nego što sam to zamišljao”, iskren je Emšija.

Nakon hrabrog djela, dodaje, htio je da ode neprimijećeno. Pažnju nije želio. Ostao je samo da se uvjeri da je žena koju je spasio dobro.

“Kad je bila na sigurnom, pomislio sam da bi najbolje bilo samo da odem, da ostanem anoniman. Ipak sam ostao, jer sam želio da se uvjerim da će joj biti dobro. Nisam ni slutio da će ovaj slučaj zadobiti ovoliku pažnju. S druge strane, drago mi je ako će ovo što se desilo poslati poruku da svi treba da više obratimo pažnju na ljude oko sebe, jer svako vodi neku svoju bitku”, poručuje Alen.

Po struci je, kaže, medicinski radnik. Nezaposlen. Završio je srednju medicinsku školi, upisao i studije ali, kako napominje, zbog finansijske situacije morao je da odustane od daljeg školovanja. Iako ima završen pripravnički, za njega u zdravstvenom sistemu još nema mjesta. Uz sve, podstanar je.

Ipak, to ga nije spriječilo da juče bude – čovjek. Ovaj hrabri mladić istinsku humanost i hrabrost pokazao je i dokazao svima na djelu. Jer, kada je skočio u ledenu rijeku usred zime da spasi jedan (njemu nepoznat) život, na svoju bezbjednosti nije mislio.

” Nisam ni razmišljao o tome. Znao sam samo da je vrijeme bitno i da je što prije moram izvući iz vode. Kažu da se hrabar čovjek boji kad opasnost prođe”,  zaključuje Emšija.