- Zahvalni smo na prvobitnoj pomoći, ali mi smo sada ponovo bespomoćne. Svako jutro idemo uz Božiju pomoć. Sada je još teže jer je voda zaledila i ne može da se prođe, prije neki dan morali smo da se vratimo sa pola rijeke jer više nije bilo šanse da se probijamo kroz ledeni Lim. Žao mi je djece, jer su djevojčice i mnogo je teško. Ujutru ustaju prije nego što svane, na čamcu je prehladno. Nadam se da će nadležni ponovo čuti naš vapaj za pomoć - kaže za RINU Marina Stanić.

Ovaj problem nekoliko porodica iz sela Кučin koji se nalazi između Priboja i Prijepolja je dugogodišnji. Tamošnji đaci su pravi heroji koji da bi stigli do škole mijenjaju nekoliko prevoznih sredstava, a jedno od njih je i čamac.

Ono što je zastrašujuće jeste što ni Marina, ni njene dvije kćerkice ne znaju da plivaju. Najteže je, kažu, kad duva jak vjetar jer se plaše da se ne prevrnu. Put preko Lima je jedini način da stignu na nastavu, jer je obilazni put mnogo dugačak i trebalo bi im nekoliko sati hoda peške. Roditelji nemaju auto, a organizovan prevoz za njih ne postoji.

- Nije nam lako ali moramo. Ustajemo oko pola šest, djeca se spremaju za školu i zatim prvo nekih dvdesetak minuta idemo kroz šumu, a onda nas na obali Lima čeka čamac. Suprug radi i jedino ih ja mogu prevesti na suprotnu stranu. Jako je teško, Lim je brza i duboka rijeka. Djeca su još uvijek mala i vjerovatno nisu ni svjesni ogromne opasnosti, ali ja se svako jutro budim i ležem sa knedlom u grlu - priča ova hrabra majka.

Bilo je u nekoliko navrata par alternativnih rješenja, pa je neko vrijeme opština Priboj plaćala prevoz ovim đacima i iznajmila stan u Priboju, ali sve je bilo kraćeg daha. Mališani su ponovo bili usmjereni na stari čamac kao jedino prevozno sredstvo.

Ono što dodatno otežava situaciju, jeste činjenica da se selo Кučin nalazi na samoj granici između Priboja i Prijepolja, a njihova dobra saradnja kad je u pitanju asfaltiranje makadamskog puta koji vodi do ovih nekoliko kuća je izostala, pa roditelji mališana više i ne znaju koga da pitaju za pomoć.

- Put koji od naših kuća vodi do škole dugačak je nekoliko kilometara i u jako je lošem stanju. Djecu ne smijemo da pustimo da idu sama jer ima i divljih životinja, a ako bi ih tuda pratili umjesto da ih vozimo čamcem preko Lima, morali bi da ustaju oko tri sata ujutru da bi stigli na vrijeme na nastavu. Snjegovi ovdje znaju takođe da padnu veliki, a kad je zima, kao sada i Lim potpuno zaledi i onda po njemu idemo pješke i razbijamo taj led, kako bi napravili stazu za čamac. U jako smo teškoj situaciji, strah nas je za našu djecu. Sljedeće godine još jedno moje dijete kreće u prvi razred, ako se ne bude nešto riješilo moraće isto da ide čamcem preko reke do magistrale, pa na autobus i tako sve do škole - kaže Stanoje Derikonjić iz Mažića.

Svakodnevno putovanje ovih mališana bi se značajno skratilo ako bi opština Prijepolje pristala da investira i uradi asfalt na svojoj teritoriji, onda bi i opština Priboj trebalo da asfaltira deo od zaseoka Drčelići do Stanića, gdje ovi mališani žive.

- Na taj način bi minibus koji vozi iz Mažića djecu u školu bi mogao da se spusti do kuća po njih, i da ih preveze preko brane HE Potpeć do škole, što bi značilo da ne bi morali da prelaze jezero i presedaju u drugi autobus - tvrdi otac hrabrih mališana.

Višegodišnje obraćanje roditelja prijepoljskoj i pribojskoj opštini za rezultat je do sada imalo samo odgovor od rukovodstva opštine Priboj. Povremeno im je obezbijeđen besplatan prevoz, a u prethodnih nekoliko godina asfaltirano je 800 metara puta i to od strane Drinkso-limskih HE.

Dok se ovaj problem ne riješi, ovi mališani su na putu od kuće do škole izloženi velikoj opasnosti.

RINA/Noizz