Milatović je u podcastu Bankara govorio o različitim temama, a u nastavku vam izdvajamo najzanimljivije detalje.

O odrastanju

– Kao najstariji brat razvio sam određenu dozu odgovornosti, što je karakteristika po kojoj sam prepoznat. Imam dva mlađa brata o kojima sam se brinuo. Majki nije bilo lako, niti ocu, ali uvijek su majke bile te koje su nosile porodicu i brigu o djeci. Moji roditelji su pravnici. Zahvalan sam na vrijednostima koje sam ponio iz porodice i na djetinjstvu koje sam imao.

O djeci

– Imam dvoje djece, Saru koja ima četiri godine i Davida koji ima dvije. Zaista su oni moje veliko bogatstvo. Volio bih da prođu neke međunarodne stvari, ali da se uvijek vraćaju Crnoj Gori kao rodnoj grudi i tom našem malom selu ispod Ostroga, odakle Milatovići dolaze porijekom.

O poslu u EBRD-u

Moj prvi posao je bio ekonomista za Jugoistočnu Evropu. Pored Crne Gore pokrivao sam još desetak zemalja od Turske do Hrvatske. Bio sam dio većeg tima kancelarije glavnog ekonomiste koja je radila na puno stvari koje nijesu bile vezane samo za Crnu Goru. Sigurno da sam radio po 12 sati dnevno. Moj radni dan je počinjao u 9h ujutro,a završavao se u 10-11h uveče. Tako sam radio pet-šest dana nedjeljno. To je za mene bilo u potpunosti normalno, sa nekom pauzom za ručak. Puno sam naučio. Imao sam izvanrednu grupu mladih kolega, ekonomista iz Italije, Francuske, Njemačke, arapskih zemalja, Balkana. Kada se družite i radite sve to lakše padne. Vikendom bih odmarao, obilazio grad i prijatelje. Često sam putovao nazad u Crnu Goru, jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca posjećivao roditelje, prijatelje. Putovao sam po Evropi, čitao, unapređivao sebe. Tri puta sam unapređivan u okviru EBRD-a, vjerovatno su svi ovi sati rada urodili plodom.

O upoznavanju Krivokapića i odluci da postane ministar

– U avgustu sam imao razgovor sa Mikijem, koji je aktivno bio u kampanji. Uz Mikija i Srećko Crnogorac, koji je takođe magistrirao na Oksfordu, je bio jedan od dvojice ljudi koji su me upoznali sa profesorom. Rekli su mi „hajde Jakove, moraš da upoznaš profesora“, a ja sam to prihvatio sa velikom željom da upoznam čovjeka koji je ipak bio na čelu liste koja je pobijedila bivši režim. Sredinom septembra 2020. sam imao prvi razgovor sa profesorom, nakon toga su uslijedili i drugi. Profesor me je pitao šta mislim, kako vidim neke stvari i šta bih ja uradio. Mislim da je bio oktobar kada me je zvao i kazao „Jakove, ja bih volio da mi budeš ekonomski savjetnik“. Tada je još bila aktuelna priča o političkoj Vladi, a Miki je bio percipiran kao ministar finansija i u političkoj Vladi. Kada je priča otišla u pravcu ekspertske Vlade, profesor me je u novembru zvao da pita da li bih bio ministar ekonomije. Bio sam iznenađen jer je to izgledalo kao preveliki zalogaj u tom trenutku. Uz sve što sam do tada uradio u profesionalnom životu, a to nije malo, nijesam znao da li mogu da iznesem taj teret. Znao sam u kakvom je stanju ekonomija, poznavao sam sve strukturne probleme, očekivanja koja su ogromna i tada je malo ko očekivao da će se napraviti veliki progres u ekonomiji i finansijama. Ali ne možete reći ne na takav poziv.

O programu “Evropa sad“

– Bilo je veliko nezadovoljstvo u narodu stagnacijom plata i gubitkom kupovne moći. Bio je potreban novi ekonomski model. Tri su ključna problema koja smo mi vidjeli – velika siva ekonomija na tržištu rada, male zarade i velika opterećenost porezima i doprinosa formalne ekonomije. Ljepota „Evrope sad“ je u tome što smo u jednom paketu riješili sva tri problema odjednom. To je ono što nam daje za pravo da smo zaista ponosni na taj program. On je povećao plate u Crnoj Gori, a istovremeno je crnogorsku ekonomiju učinio najkonkurentnijom u dijelu opterećenja rada u regionu, pa čak i u Evropi. To vam znači privlačenje novih investicija, otvaranje novih radnih mjesta u srednjem i budućem roku. Stvarno sam puno ponosan zbog tog programa. Taj program smo prvo morali da objasnimo Vladi, socijalnim partnerima, pa EU, pa parlamentu i ako je postojalo ekonomskog programa koji je do detalja elaboriran mislim da je to „Evropa sad“. Ljudi koji kažu bilo što negativno u smislu održivosti tog programa ili su maliciozni ili ne poznaju ekonomiju zato što ne može biti neodrživo nešto što ima neutralan direktni, a jako pozitivan indirektni fiskalni efekat. To su vam isti oni ljudi koji su u prethodnih 15-ak godina povećali naš javni dug tri milijarde eura. To su vam isti oni ljudi koji su nas doveli u situaciju da smo u 2020. godini samo za kamate platili oko 115 miliona eura, što je vrijednost jednog Kliničkog centra.

O supruzi i njenom unapređenju

– Vjerujte da joj je odmoglo to što joj je muž ministar. Nijesam imao priliku da do sada govorim o svojoj ženi. Milena radi u CGES-u već deset godina. Fakultet je završila sa prosječnom ocjenom 9,4-9,5. Ima magistarske studije i jedan je ili jedan od dva ovlašćenih računovođa u svojoj firmi. Kao takva je bila pozvana od novog izvršnog direktora. Ona je na čelu sektora za finansije. Novi direktor je pozvao da pita da li je voljna da preuzme tu poziciju. Prvo je rekla ne, upravo zbog dvije bebe koje imamo kući. Nakon desetak dana kada su joj opet prišli i rekli nemamo koga, jer znate da generalno u Crnoj Gori imamo svi problem sa ljudskim resursima, a neko sa njenim iskustvom tolikim u toj firmi, na poslovima u finansijama i sa njenim referencama je bio logićno rješenje za novog direktora, pa je ona prihvatila tu poziciju. Meni je žao što je zbog mog angažmana u nekim medijima to dovedeno u kontekst.

Bankar.me