Esther je dio Lev Tahora od rođenja. Kaže, za drugi način života ne želi da zna. U Kanadi su imali srećan život. Gledali su, kaže, svoja posla. Proizvodili svoju hranu. A onda su socijalne službe pokucale na vrata. Zbog djece.

“Dolazili su, dolazili, dolazili, pokušavajući nas natjerati da djecu šaljemo u njihove, javne škole. Ali mi znamo da to nije način na koji želimo da ih odgajamo. U našoj svetoj knjizi tako ne piše. Da uče razne stvari poput toga da je čovjek nastao od životinje, od majmuna, ja neću dopustiti da moja djeca uče takve stvari”, ispričala je Esther za N1.

Život je, kaže Esther u Kanadi postajao sve teži. Diskriminacija je postala nesnošljiva. Tri porodice su pozvane, tvrdi, na sud.

“Mi smo znali šta to znači, znali smo da je sljedeći korak da nam oduzmu djecu i onda smo odlučili otići”, dodala je Esther.

A na pitanje, može li se otići iz Lev Tahor zajednice, odgovara, naravno. Bez obzira na to što postoje brojne optužbe nekadašnjih članova o tome da su morali pobjeći iz tog okrutnog okruženja, spašavajući vlastite živote. Jedan od onih koji iznosi optužbe je i njen rođak.

“On se porobudio jedan dan i otišao. Niko ga nije sprječavao. Ako želiš ići, idi”, istakla je Esther.

Žene Lev Tahora s kojima smo razgovarali kažu kako znaju imena onih koji protiv njih, kako one tvrde, šire laži. Razlozi za to su mnogi, a one kažu da je i zbog načina na koji prakticiraju vjeru. Chayeh je Belgijka koja se Lev Tahoru pridružila s 24 godine. Priznaje da joj je suprug u Americi, čeka suđenje pod optužbom otmice djeteta. Ali, ona kaže, riječ je bilo o poridičnom konfliktu, nizu okolnosti i nesporazumu.

“On još čeka suđenje, nema pravo na kauciju, kao da je opasnost po zajednicu, za SAD, ne smije izaći iz kuće, tamo je 2,5 godine, bez opravdanog razloga, nije počinio zločin, on je samo pomogao da se dijete spasi od majke i njenih prijatelja koji su ga zlostavljali”, naglasila je Chayeh.

Sada ih progone, kuda god da krenu. Najgore iskustvo imali su, tvrde, u Kurdistanu. Zbog brojnih optužbi na račun njihove zajednice, danima su bili na ispitivanju.

“Pokušali smo stupiti u kontakt s Crvenim krstom, organizacijama koje se bave ljudskim pravima, ali uzeli su nam telefone, držali su nas zatočene s vrlo malo hrane, samo da preživimo, bez kreveta, tuševa, odjeće da se presvučemo. Kada su nas pustili, djeca su već imala gljivice na nogama prvi put u životu. U subotu poslije podne su nas odveli na aerodrom na način da su nas nosili, držali za ruke i noge, djecu su nam uzimali iz naručja, i danas su djeca u strahu, pričaju o tome, moja kćerka je povrijedila ruku jer se grčevito držala za mene”, kazala je Chayeh

Gdje će nakon što napuste BiH, ne žele otkrivati. Kažu da se uzdaju u vjeru da im pokaže pravi put. I dok su žene uglavnom tokom dana zaokupljene djecom, muškarci su pretežno na molitvi.

Muškarci molitvu obavljaju u kući pored. Osim stolova i stolica, drugi namještaj nije primijećen. Djeca se igraju komercijalnim igračkama, a žene su pripremile i hranu za novinare N1, između ostalog, i ono što tamo zovu kljukuša.