Osim toga, naslijeđena verzija sindroma može da ima uticaja i na djecu. Poznat i kao Kokejnov sindrom, prouzrokuje ozbiljnu pothranjenost i iscrpljenost, što je paralelno sa efektom kaheksije, piše The Guardian.

"U slučaju pacijenata sa karcinomom, pojedinci mogu da od sasvim normalnog izgleda dođu do toga da su im potrebna invalidska kolica zbog gubitka mišićne mase i gubitka težine za samo nekoliko mjeseci“, rekao je onkolog profesor Čarli Sventon sa Instituta Krik u Londonu i dodao da je "to prilično zastrašujuće.“

Uprkos značajnim naučnim naporima, uzroci kaheksije ostali su misterija. Međutim, nedavni rad britanskih istraživača pobudio je nadu da se naučnici približavaju nekim od uzroka ove bolesti.

Tim naučnika predvođen profesorom Ketanom Patelom, direktorom "MRC Weatherall Institute of Molecular Medicine" u Oksfordu, nedavno je povezao ovu bolest sa oštećenjem DNK koji ometa hemijske glasnike koji se šalju u mozak, prouzrokujući oslobađanje hormona koji potiskuju apetit. Rezultat toga je ozbiljan gubitak tjelesne težine.

Istraživači su otkrili da se ovaj proces često pokreće kada se prirodni formaldehid nakupi u krvotoku osobe. Kada se to filtrira u bubrezima, njihove ćelije u tom procesu trpe oštećenje DNK. To, zauzvrat, uzrokuje da njihovi bubrezi luče hormon koji šalje poruku mozgu da potisne apetit.

"Kada osoba prima hemoterapiju, dobija hemijsku supstancu koja napada DNK na isti način kao što to čini formaldehid. Drugim riječima, to može da ošteti DNK i pokrene signale koji govore mozgu da potisne apetit", objasnio je Patel.

Istraživanje takođe ukazuje na mogući put za liječenje problema, dodao je on.

Glasnik koji bubreg šalje u mozak je hemikalija nazvana GDF15, što je otkriće koje ima važne kliničke implikacije.

"To ukazuje na to da bismo mogli da liječimo gubitak težine kod pacijenata koji su podvrgnuti hemoterapiji primjenom antitijela koje neutrališe GDF15", objasnio je Patel.

Međutim, Sventon smatra da da je potreban oprez.

"Ovo je fascinantna i važna studija. GDF15 je jedan poznati mehanizam koji doprinosi razvoju kaheksije, ali neće biti jedini. Potrebno nam je više ovakvih radova kako bismo hitno razumjeli druge puteve i uzroke jer znamo da ovaj sindrom doprinosi našoj nesposobnosti da liječimo pacijente kada postanu slabiji", rekao je Sventon.