„Pustite budale neka govore: znanje ima svoju cijenu.” (Jean de La Fontaine)
Njeno reagovanje prenosimo u cjelosti:
Zarad podsjećanja javnosti u Crnoj Gori, koja na žalost dugo ne pamti, medijski iskazi pojedinaca, nalik sinoćnjem u emisiji „Načisto“, morali bi biti predmet oštre osude, ali ne zavrjeđuju komentar civilne i stručne javnosti. Međutim, povod mog reagovanja je nevaspitana, drska i krajnje neprofesionalna izjava, predstavnika Ministarstva pravde, upućena na račun Predsjednika Crne Gore.
Predstavljen od strane specijalnog istražitelja – voditelja Komnenića, u svojstvu državnog sekretara i člana Tužilačkog savjeta, Andrej Milović je svojim u najmanju ruku bestijalnim izjavama bez ijednog jedinog dokaza, potvrdio istinitost, relevantnost i mudrost stava Venecijanske komisije o „potencijalno opasnom vršenju političke kontrole nad tužilaštvom”. Samo što se danas riječ „potencijalno” briše.
Državni sekretar Ministarstva pravde i član Tužilačkog savjeta, doživio je da ga voditelj i učesnici emisije opominju i reaguju zbog iznošenja javnih kvalifikacija, ni manje ni više nego za Predsjednika Crne Gore i time unizio i sebe i instituciju koju predstavlja. Zato, ono što je iznijeto od strane učesnika Milovića u emisiji ne zavrjeđuje komentar, već osudu zbog neprincipijelnosti, neznanja i malicioznosti.
Što očekivati od dojučerašnjeg pripravnika advokatske kancelarije koji je i pored opštepoznatog neprofesionalnog ponašanja, zahvaljujući razumijevanju tadašnjih starijih kolega iz jedne od najreferntnijih strukovnih organizacija pravnika u Crnoj Gori, dobio još jednu priliku. Prije svega da sagleda svoje činjenje i da svoje buduće postupanje veže za visoko profesionalne i društvene vrijednosti. Koliko je to uspio sam o sebi govori.
Naravno, uspjeh kadrova odlazeće vlasti je očigledan. Oličen je u liku i djelu Zdravka Krivokapića koji je nakon Leposavića „delegirao“ Milovića u Ministarstvo pravde i time doprinio da isto postigne „izvanredan uspjeh“ o kome će se, vjerujem, u doglednom roku izjasniti relevantne međunarodne institucije, analizirajući „čudo neviđeno”.
Nažalost, očigledno je da je polusvijetu zapalo da blati ljude i da javno kvalifikuje bez dokaza, lažno optužuje i presuđuje, paušalno iznoseći nesuvisle konstrukcije.
Komentari