U Crnoj Gori od dolaska prosrpskih i proruskih političkih snaga na vlast 2020. godine konstantno se priča o nacionalnom "pomirenju“, ali aktuelne političke elite na vlasti, koja je nakon godinu i po već odlazeća, ne priznaju crnogorsku naciju, jezik, Crkvu i Crnogorska pravoslavna crkva je i dalje "podstanarka“ u svojoj zemlji, mitropolit Mihailo ocjenjuje da je jedini način da se prevlada postojeća situacija uspostavljanje pravne države.

"Postići punu istinu i pravdu može se samo preko instrumenata pravne države, kojima se štiti i čuva neprikosnoveni crnogorski suverenitet, integritet i identitet. Kao i u svim našim ostvarenjima, sa Cetinja će otpočeti i postizanje ovog pravednog, slobodoljubivog cilja, kojim Crnogorci ne traže i dobijaju tuđe, već vraćaju ono što je nastankom i trajanjem njihova nedjeljiva imovina, dragocjeno nasljeđe i svetinja", naglašava on.

Najnoviji cetinjsko-belvederski događaji, ističe sagovornik Pobjede, potvrdili su da je Cetinjski manastir nedjeljiva prijestona svetinja Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve.

"Okupator samo nasiljem, u ovom slučaju helikopterskim desantom uzurpatorski ulazi u tuđe svetinje. A iz njih će izaći bez nasilja i demokratskim putem", kategoričan je Mihailo.

Snažne snage koje podržavaju ruske i srpske interese, ocjenjuje poglavar CPC, imamo kao činjenicu i posljedicu naše istorije, kroz koju smo se, ističe, kao Crnogorci sukobljavali sa Srbima.

To što u Crnoj Gori imamo snažan prosrpski blok i organizacije koje se zalažu za srpske interese on, takođe, objašnjava istorijskim kontekstom.

"Naša istorija je prepuna sukoba sa Rašanima. To potvrđuje nemanjićka dominacija i okupacija Duklje-Zete-Crne Gore sa kraja 12. vijeka. Od srpske okupacije Crnu Goru su oslobodili Balšići. U doba naredne dinastije Crnojevića Crnogorci su se uspješno odbranili protiv srpske vojske predvođene njihovim despotima. U periodu crnogorskog vladikata, odnosno uprave vladika crnogorskom državom, narodom i crkvom produžena je epoha sukoba raznog identiteta između crnogorske i srpske strane, u toj epohi osnov njihovog konflikta bio je različiti položaj Srbije i Crne Gore prema Osmanlijama", kaže Mihailo.

Dok su Srbija i Srbi bili u viševjekovnom ropskom položaju, dodaje sagovornik Pobjede, Crnogorci i Crna Gora su borbom za slobodu uživali njene blagodati.

"Kulminaciju konfliktnosti između crnogorske i srpske strane predstavlja tragična 1918. godina, u kojoj je Srbija uz pomoć saveznika i domaćih izdajnika i plaćenika ukinula državu Crnu Goru, Crnogorsku pravoslavnu crkvu i crnogorski narod. Od tada datira novija faza srpsko-crnogorskih konflikata. Od tada do danas u raznim periodima, čas izraženija, a čas prikriveno odvijaju se konflikti različitog intenziteta među njima", naglašava on.

A svojevrsnu konfliktnu situaciju posljednjih mjeseci izaziva najava potpisivanja temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, međutim, odlazeća Vlada Zdravka Krivokapića, premijera kojeg je na čelo izvršne vlasti postavila upravo ova vjerska organizacija, do danas nije uspjela da privoli patrijarha srpskog Porfirija da okončaju taj "posao“.

"Prioritet dijela Vlade je temeljni ugovor sa SPC. Mi nemamo tekst tog ugovora da bi mogli precizno da znamo i ocijenimo taj akt, međutim dobro su nam poznati svi osvajački i asimilatorski planovi i aktivnosti i SPC i uopšte srpske strane prema Crnoj Gori, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i crnogorskom narodu. Litije SPC su bile najdirektniji izraz negacije i potiranja Crne Gore, Crnogorske pravoslavne crkve i Crnogoraca. Parole "Ne damo naše svetinje“ su kruna srpskih obmana, iluzija, prevara i neistina", ističe Mihailo.

Upozorava da srpski nacionalisti ne priznaju ništa sem samih sebe.

"Po njihovoj cjelokupnoj aktivnosti postoji samo srpska stvarnost. Crnogorci i sve crnogorske vrijednosti za njih su nepostojeće. Takav asimilatorski postupak i politika je zločin, koji teži ponavljanju tragedije započete 1918. godine", upozorava on.

Prvi zakon koji je izmijenila doskorašanja parlamentarna većina kada su preuzeli vlast u zemlji bio je Zakon o slobodi vjeroispovijesti, zbog kojih je Crkva Srbije mjesecima organizovala protestne litije u skoro svim crnogorskim gradovima. To im je u amanet ostavio poglavar ove crkve u Crnoj Gori Amfilohije Radović, koji je u međuvremenu umro, a pod čijim patronatom je sastavljana vlada i na njeno čelo postavljen Krivokapić, ali poglavar CPC, vladika Mihailo vjeruje da će taj zakon promijeniti neka buduća vlast.

"I tako zaštititi interes Crne Gore i Crnogorske pravoslavne crkve, ne umanjujući i otimajući prava drugoga", naglašava on.

Mitropolit Mihailo vjeruje da će u Crnoj Gori doći dan kada će vjernici i sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve moći slobodno da uđu u svoje bogomolje.

"Vjerujemo u dolazak tog dana čime će biti riješeno crnogorsko pravoslavno crkveno pitanje i potpuno stabilizovana i očuvana država Crna Gora", zaključuje poglavar CPC.

Crkva Srbije suprotstavljena  univerzalnom hrišćanskom pacifizmu, moralu i miru

Crkva Srbije nije osudila agresiju Rusije na Ukrajinu i snažno je stala uz Rusku crkvu i zvaničnu Moskvu, što je, prema mišljenju poglavara Crnogorske pravoslavne crkve mitropolita Mihaila, potvrda i njenih osvajačkih ambicija.

"SPC nije osudila agresiju na Ukrajinu, čime je potvrdila sebe kao organizaciju koja odobrava zločine i teror nad drugim državama, narodima i crkvama. SPC je na taj način dokazala da je suprotstavljena univerzalnom hrišćanskom pacifizmu, moralu i miru. Ona svoje saveznike traži u svojim istomišljenicima, koji podržavaju njene imperijalne i osvajačke planove i projekte. Po tim projektima, i Kosovo i ostale države u našem regionu su srpske zemlje. Tako SPC proglašava svojim ono što nije njeno i istovremeno podgrijava stalne konflikte i nemire na Balkanu", zaključuje vladika Mihailo.