Crna Gora je prošle nedelje dobila novu vladu na čelu sa premijerom Dritanovim Abazovićem, koji je poručio da će ona počivati na dva glavna stuba - vladavini prava i ekonomskom razvoju. Obećao je i ubrzanje procesa pristupanja Evropskoj uniji, zastalog za vrijeme prethodne vlade.

Pol Mekarti, direktor za Evropu u nevladinom američkom Međunarodnom republikanskom institutu (IRI), nada se da će to obećanje biti ispunjeno, ali ukazuje i na "veoma podijeljenu političku scenu" u Crnoj Gori.

"To je veoma široka vlada i potencijalno nestabilna imajući u vidu broj stranaka... Vlada, i mi bi trebalo da im verujemo na riječ , saopštila je da će ubrzati proces pristupanja Evropskoj uniji, koji je bio prilično spor pod vladom koja je izabrana 2020. godine. Nadamo se da će se to i dogoditi. Jedna od glavnih stvari na koju sada treba da se usredsrede jeste rešavanje pitanja korupcije... Ličnosti u ovoj vladi davale su reformske izjave u prošlosti, zalagale se za određrene reformske politike i nadamo se da će to sprovesti u djelo", ocjenjuje Mekarti.

Novi crnogorski premijer pred sobom ima mnogo ozbljnih izazova, ali i šansi, smatra Edvard Džozef, predavač na vašingtonskom Univerzitetu Džons Hopkins.

"Ima izvanrednu prednost, može da iskoristi ovaj zamah i jedinstvenu šansu stvorenu ruskom invazijom na Ukrajinu zato što su sada mnogo ozbiljniji u Evropskoj uniji u pogledu procesa proširenja i potrebe da se Balkan konačno stabilizuje i suzbije ruski i kineski uticaj. Crna Gora ima centralnu ulogu u tome zato što je najviše napredovala ka članstvu u EU", ističe Džozef.

Među izazovima je to što je Abazović, kako kaže Džozef, na čelu manjinske vlade i zavisi od Demokratske partije socijalista (DPS) koja takođe sada ima "istorijsku šansu".

"DPS ima obavezu i šansu da podrži agendu vladavine prava. Neki od ključnih indikatora za Evropsku uniju, kada je riječ o napretku u pristupanju Crne Gore, imaju veze sa vladavinom prava, nezavisnošću pravosuđa... I to je zaista politički izazov i za Abazovića i predsjednika Đukanovića da se na to usredsrede i da Đukanović shvati da budući izgledi DPS-a nemaju veze sa manevrisanjem, manipulisanjem itd, već da se crnogorskim građanima - Crnogorcima, Srbima, Albancima, Hrvatima Bošnjacima - pokaže da je DPS posvećen reformi... Uprkos Đukanovićevoj istorijskoj zaostavštini - raskidom sa Jugoslavijom, Miloševićem, preduzimanjem istorijskih koraka ka nezavisnosti i članstvu u NATO-u, građani očekuju više, dijelom i zbog tih uspjeha", kaže Edvard Džozef.

"Đukanovićeva uloga je interesantna, jer ovdje imate novu vladu koja je rekla da je spremna da se uhvati u koštac sa korupcijom, a ipak ima tihu podršku stranke koja nije imala baš dobre rezultate kada je riječ o borbi protiv korupcije. Tako da će to biti veoma zanimljivo. Ne vidim situaciju u kojoj Đukanović neće željeti da utiče na ovu vladu, u najmanju ruku da svoju političku partiju pozicionira što bolje pred izbore, tako da možemo očekivati da će DPS imati ulogu recimo iza kulisa", ocjenjuje Pol Mekarti.

Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala ključni su i za zvanični Vašington što, kako je poslije izbora vlade ocijenila američka ambasada, "obuhvata uspješno procesuiranje slučajeva na visokom nivou".

Na pitanje Glasa Amerike o tome kakva se, u tom kontekstu, šalje poruka hapšenjem bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, te da li će Vašington od Crne Gore očekivati dalje procesuiranje takvih slučajeva na visokom nivou, Mekarti odgovara da će američka administracija očekivati od Podgorice da nastavi da se bori protiv korupcije, te da će u Crnoj Gori možda biti još hapšenja "osoba visokog profila".

Džozef smatra da je ključno da se slučaj Vesne Medenice procesuira i da ne bude jedini.

"U Sjedinjenim Državama, kada uhvatite, da se tako izrazim, tako 'krupnu ribu', onda ona obično da informacije o drugima u zamjenu za smanjenu kaznu. Tako funkcioniše tužilaštvo u SAD".

"Velika očekivanja Vašingtona od Crne Gore"

Ruski rat protiv Ukrajine nametnuo je još jedna hitni zadatak za novu crnogorsku vladu - da Kremlj poziva na odgovornost zbog agresije. Očekivanja Vašingtona od Podgorice, u tom smislu, biće velika, kaže Pol Mekarti.

"Da li će Crna Gora uspjeti da to realizuje, s obzirom na politički sastav zemlje, drugo je pitanje. Ova vlada će svakako željeti da Vašingtonu pruži više po tom pitanju nego prethodna. Međutim, to je pitanje koje će izazivati podjele i možda će Abazović pokušati da postigne rezultate koji su dosežniji, a koji će zadovoljiti Vašington. Recimo potezi protiv ruskih mediji su bili dobri... Vašington će htjeti da vidi obračun sa prljavim ruskim novcem koji ulazi u Crnu Goru, organizovanim kriminalom, a naročito ako je povezan sa Moskvom. Vidimo bogate Ruse koji bježe iz zemlje, ako ne i fizički, oni sele svoju imovinu u inostranstvo i Vašington će nastaviti da prati kuda ide novac, posebno ruski. I pomno će pratiti da li će nešto od toga završiti u Crnoj Gori, što bi bilo zamjereno ovoj vladi".

Džozef takođe smatra da će Sjedinjene Države očekivati dalju snažnu podršku Crne Gore.

"Ne treba zaboraviti da je prethodna vlada bila podijeljena. Usvojili su sankcije, ali i nisu primijenili. Odlagali su. Čak je i premijer Krivokapić oklijevao i odlagao. To ne može da se dogodi. Ako ste kandidat za članstvo u EU, ti dani su završeni. Nema debate o tome. Nema stava da stvari treba posmatrati iz ruske perspektive. Nema ruske strane. Niko u Evropi ili SAD nema ni trunku simpatije ili empatije za bilo šta na ruskoj strani kada je riječ o invaziji na Ukrajinu".

Džozef naglašava da za Crnu Goru ne postoje dvije stolice i balansiranje, već "velika" prilika da napreduje, "a možda čak dobije i datum za priključenje Evropskoj uniji".

Uticaj Srpske pravoslavne crkve i Beograda

Sa izborom nove crnogorske vlade, postavlja se pitanje koliki će biti uticaj Srpske pravoslavne crkve i Srbije s kojima je, ističe Mekarti, prethodna vlada bila više usklađena.

"Suština podjele u Crnoj Gori je između dijela zemlje koji se više ugleda na smjernice SPC, čak i kada je riječ o političkim pitanjima, kao i Beograda, naročito kada je riječ o tim pitanjima, i između dijela koji je više prozapadno orijentisan, spremniji na kompromise neophodne za ulazak u Evropsku uniju i nastavak kretanja na NATO putu", kaže direktor za Evropu u Međunarodnom republikanskom institutu. On ipak očekuje da će se smanjiti uticaj crkve na politička pitanja.

"Međutim, i dalje će izražavati svoje mišljenje. Možda ćemo, kao što je to bio slučaj prije izbora 2020. godine, vidjeti da SPC poprilično izražava svoje stavove . Tako da neće nestati. Riječ je o veoma aktivnom i uticajnom glasu na političkoj sceni", ocjenjuje Mekarti.

Uz napomenu da je odvojenost crkve i države čvrst demokratski princip u Americi, Džozef ističe da slučajevi kao što je crnogorski pokazuje zašto je to opravdano, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi poručuje:

"Bavite se religijom i duhovnim životom vjernika u Crnoj Gori, a politiku ostavite političarima i narodu".

Kada je riječ o Beogradu i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, Džozef kaže da "nije pitanje šta će pokušati da uradi u Crnoj Gori, već s kakvim se ograničenjima u tom pogledu suočava".

"Sada mora da bude veoma oprezan. On i njegovi proksiji i saradnici u regionu kao što je Milorad Dodik moraju da budu pomnije praćeni. Već ima nagovještaja da se povlače. I rekao bih da je to direktno povezano sa katastrofalnom ruskom invazijom na Ukrajinu. Beograd na mnogo načina zavisi od snažne Rusije, politički, vojno, kao izvor oružja. Činjenica je da je Rusija ozbiljno oslabljena. I to kao rezultat ima određene slabosti za Vučića koji pokušava da održ taj takozvani balans, lažni balans koji ja nazivam šaradom... To više nije toliko održivo kao što je to bio slučaj prije 24. februara (početka invazije na Ukrajinu, prim. nov)... U Crnoj Gori, naravno radi iza scena preko proksija, sa onima koji dijele isti stav".

Mekarti pak očekuje da će Moskva pokušavati da destabilizuje Crnu Goru.

"Ruska ambasada u Podgorici je veoma aktivna i nastaviće da izaziva podjele, podriva novu vladu i podržava drugu stranu, opoziciju, koliko god bude mogla. Međutim, rekao bih da ruski manevarski prostor postaje uži nego što je nekada bio".

Formiranje vlade i "strani faktori"

Uoči izbora nove crnogorske vlade, spekulisalo se da li je ona formirana pod uticajem Zapada. Uz napomenu da ne zna da li je Vašington na bilo koji način bio uključen u taj proces, Pol Mekarti ipak podsjeća da su se američka ambasada i Stejt department u prošlosti govorili protiv prosrpske frakcije, posebno Demokratskog fronta.

Smatra da je aktuelna vlada u suštini prihvatljivija za Zapad koji će, kako navodi, pažljivo pratiti situaciju tokom predstojeće godine.

"Znaju da je ova vlada izabrana tijesnom većinom, a i dalje će postojati veoma glasna prosrpska, probeogradska frakcija. Podsjetiću da su Demokratski front i Demokrate bojkotovali sjednicu na kojoj je izabrana ova vlada, tako da možete očekivati da će pokušati da budu kamen spoticanja na putu ove nove vlade".

Jedan od lidera Demokratskog fronta Nebojša Medojević nedavno je novu vladu uporedio sa bespilotnom letjelicom "kojom će se upravljati iz neke ambasade i drugih centara moći". Edvard Džozef kaže da bi sam Demokratski front trebalo da bude otvoren u pogledu stranog uticaja iz Srbije na tu stranku.

"Crna Gora je suverena i nezavisna država. Srbija je strana zemlja. Postoje istorijske veze, puno trgovine, što je sve dobro, i nastaviće se. Ali Srbija je strana zemlja... Što se tiče miješanja u formiranje vlade, sumnjam da ga je bilo. Vjerujem da su ovdje uglavnom Dritan Abazović i Milo Đukanović radili zajedno. Znaju kako da razgovaraju jedan s drugim. Imaju i druge posrednike. Nije im potrebno da posreduju strane diplomate".

"Sjedinjene Države i Evropska unija su pružile svaku šansu prethodnoj vladi... nisu je podrivale. I ne vjerujem da su bile neprijateljski nastrojene prema njoj... URA i Dritan Abazović su bili dio te vlade. Ne vjerujem da su SAD i EU torpedovale prethodnu vladu, i ne vjerujem da su sastavile sporazum Abazovića i Đukanovića", zaključuje američki analitičar.

Izvor: Glas Amerike