Savremena poezija sa aktuelnim temama
Vojislav Karanović

Pjesma ne smije da presuši, ni da sagori

Savremena poezija sa aktuelnim temama

Da li naša poezija reaguje na ključne nacionalne teme vremena (1): Alek Vukadinović: "Plava grobnica" i "Krvava bajka" postavile visoku mjeru. Karanović: Pjesma ne smije da presuši, ni da sagori

GENERACIJE srpskih pjesnika selile su se iz kafane u kafanu. Iz ruke u ruku išao je zlatni bokal boemije koja nije bila samo veselje, samo zanos, već drama i tragika čitavih naraštaja...

Govorio je tako Branko V. Radičević, o minulim vremenima sa početka 20. vijeka, i pjesnicima u njima. U praskozorje 21. vijeka, prelomne i sudbonosne situacije čudno nam se i bolno ponavljaju. Kafana je sve manje, ali velikih tema ima i previše. Kako savremeni pjesnici reaguju na ono što tišti naciju? Kako "razvijaju novi barjak stihovanja, pod kakvim imenom i sa kakvim vjetrom u jarbolu"?

Povodom pojedinih tragičnih događaja u našoj istoriji, po riječima pjesnika Aleka Vukadinovića, napisane su pjesme koje su postavile visoku mjeru za ovu vrstu pjesničkog stvaralaštva.

- To su pjesme velike pjesničke snage, opštepoznate i opštepriznate, kojima su njihovi autori pojedine teške datume našeg dvadesetog vijeka ostavili potomcima za pamćenje. U najuži krug takve poezije spadaju tri nezaobilazne pjesme srpskog jezika. Poznato remek-djelo "Plava grobnica" Milutina Bojića, neuporedivom iskaznom ekspresijom svjedoči o velikoj golgoti srpske vojske na Solunskom frontu. Streljanje nevinih kragujevačkih đaka od strane njemačkih fašista u Drugom svjetskom ratu opjevala je sugestivno Desanka Maksimović u čuvenoj pjesmi "Krvava bajka". Krvavi događaji i stradanja srpskog življa u crkvenom zdanju u Glini, pretočio je u stihove modernog pjesničkog tvoraštva naš veliki pjesnik Ivan V. Lalić. Njegova pjesma "Opelo za sedam stotina iz crkve u Glini" antologijsko je svjedočanstvo ovog jezivog događaja - kaže, za "Novosti", Vukadinović.

Glavno oruđe naših najostvarenijih pjesnika čini memorija srpske kulture, samosvojne i evropske. Neki od njih pišu bolje nego ikad, na šta im javni kontekst uzvraća prećutkivanjem. Mlađi pjesnici se, uglavnom, ne osjećaju prozvanim da odgovore na nesnosne činjenice nacionalne stvarnosti. Zgađeni, oni se tuđe od svoga okruženja, čeznući za drugim, izglednijim. Drugačijim slučajevima ne dopušta se ni da dođu do imena. Gotovo je bilo začuđujuće kad je, nedavno, jedna mlada (skroz "urbana") pjesnikinja u pjesmu spretno uvela aktuelne kosovske prizore i Strahinjića Bana - kaže Hamović.

(Izvor:Večernje novosti)