Kolašinka Andrea Sekulić, koju je, prije tri godine, kako tvrdi, u klubu Selekt istukao policajac Ivan Bojić, kaže da više nema snage za sudski potupak, koji se, prema njenim riječima, “bez ikavog smisla odugovlači”.

Bojić je, presudom Osnovnog suda, u januaru prošle godine, oglašen krivim za nasilničko ponašanje prema sugrađanki i kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od šest mjeseci.

Međutim, odlukom Višeg suda, a s obzirom da su i oštećena i okrivljeni uložili žalbe, u toku je ponovljeni postupak u kolašinskom Osnovnom sudu.

”Na četiri posljednja ročišta nijesam se ni pojavila. Nemam više snage. Rekonstrukcije događaja su ponovljene nekoliko puta, to mi najteže pada, jer svaki put ponovo preživljavam ono što se dogodilo 9. juna 2019. godine. Ne mogu više da podnesem ni da gledam Bojića, koji me te noći dva puta tukao, prvo od čega sam gubila svijest”, kazala je Sekulić “Vijestima”.

Prema njenim riječima, sudu je do sada kazala sve što je imala. Sekulić je rekla da smatra da branilac optuženog “nalazi načine da raznim zahtjevima nepotrebno dugo prolongira proces, a da mu Sud izlazi u susret”.

Kolašinka tvrdi da joj je već tri godine “blokiran život”.

”Ne mogu da krenem naprijed. U međuvremnu sam se udala, treba da gradim novi život, a sudski proces me vraća natrag, na noć kad sam doživjela najstrašnije iskustvo u svom životu. Još sam na sedativima. Doživljavam razne neprijatnosti. Non-stop sam u istoj ‘noćnoj mori’. Da bih nastavila život, sudski postupak mora da se okonča”, ispričala je ona.

Prvobitnom odlukom Osnovnog suda, Bojić je oslobođen za krivično djelo - nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naprava, za šta ga je, takođe, teretilo tužilaštvo.

,Kako tvrdi, 9. juna 2019. godine on je nosio službeni pištolj, te da joj je njime i prijetio. Očekuje se da će na sljedećem ročištu više kazati vještak balističke struke,kazao je Sekulić.

”Sve to postaje preveliki psihički teret za mene. Gubim snagu koju sam imala tokom prvog postupka. Razočarana sam u sud, gubim vjeru da će pravda biti zadovoljena. Moj otac i moj muž prolaze kroz ovo sa mnom. Očekivala sam djelotvornije učinke pravosudnog sistema, ogorčena sam i ne vidim ovome smisao”, objašnjava Sekulić.

Reagujući na prvobitnu presudu Osnovnog suda, Centar za ženska prava, koji je Andrei podrška tokom postupka, pozdravio je odluku da Bojića oglasi krivim za nasilničko ponašanje. Međutim, podsjetili su da mu je određena kazna, koja “predstavlja minimalnu kaznu za to krivično djelo”.

Ta nevladina organizacija, istovremeno, tada je izrazila nezadovoljstvo zbog oslobađajuće presude za krivično djelo - nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Tvrde da je do takve odluke došlo “zbog nedjelotvorne istrage”.

Prvenstveno, kako su objasnili, “zbog činjenice da je tužilaštvo u Kolašinu propustilo da pronađe, oduzme i izuzme kao dokaz oružje koje je okrivljeni Bojić držao u ruci i njime prijetio oštećenoj”.

Kako piše u saopštenju, “tek nakon urgencije koju je Centar za ženska prava uputio (tadašnjem) vrhovnom državnom tužiocu (VDT) Ivici Stankoviću, predmet je vraćen na ponovnu ocjenu tužilaštvu, koje je optužni predlog podiglo tri mjeseca nakon predmetnog događaja”.

”Ni policija ni tužilaštvo žrtvu - oštećenu nijesu informisali o njenim pravima u postupku, prvenstveno o pravu na besplatnu pravnu pomoć, već je istu ostvarila posredstvom Centra za ženska prava koji joj je angažovao punomoćnika, advokata Srđana Lješkovića. Tokom 18 mjeseci koliko je proteklo od samog događaja do odluke suda, okrivljenom je omogućeno da se brani sa slobode, a žrtva nije uživala nikakvu fizičku i drugu zaštitu. Uprkos tome, ona je u maloj sredini, u uslovima pritisaka i prijetnji, aktivno učestvovala u postupku i svojim besprekornim i hrabrim svjedočenjem protiv policijskog službenika i njegovih lažnih svjedoka, omogućila sudu da privede pravdi okrivljenog i da izrekne osuđujuću presudu za nasilničko ponašanje”, tvrdili su u Centru za ženska prava.