Da li to znači i uvođenje, na mala vrata, vjeronauke u škole?

ŠTO KAŽE ZAKON

U skladu sa principom vjerske slobode, Crna Gora priznaje osnovno pravo roditelja i staratelja na vjersko obrazovanje svoje djece.

Akademik Slobodan Backović, bivši ministar prosvjete i dugogodišnji univerzitetski profesor, je Pobjedi kazao da Crna Gora jamči pravo na vjersko obrazovanje, ali i po međunarodnom pravu - ne i u javnim školama.

- Ne osporava se pravo na vjersko obrazovanje, može se realizovati u privatnim vjerskim školama – rekao je on.

S obzirom na to da je Crna Gora sekularna država, čiji aktuelni Opšti zakon o obrazovanju u članu pet jasno zabranjuje religijsko djelovanje u obrazovnim ustanovama, vjerska nastava u javnim školama u ovom trenutku nije moguća.

U javnim školama, ustanovama kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje važećeg obrazovnog programa, obrazovanje i vaspitanje je - svjetovnog karaktera.

Zakon dozvoljava religijsko djelovanje samo u ustanovama koje su licencirane kao srednje vjerske škole.

- Srednje vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju status srednjih škola – piše u stavu jedan člana 5a ovog zakona.

PRAVO NA VJERSKO OBRAZOVANJE

Kada je riječ o vjerskom obrazovanju djece, Crna Gora poštuje slobode roditelja ili staratelja da osiguraju vjersko obrazovanje djece, ali ne u javnim obrazovnim ustanovama.

Akademik Backović je kazao da se član 16 Ugovora sa SPC koji se odnosi na vjersko obrazovanje djece treba posmatrati iz dva ugla: pravnog i državnog-društvenog.

On je kazao da je u prvom stavu člana 16 predstavljene verzije Ugovora potvrđena obaveza koju ima Crna Gora na osnovu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji je ratifikovala Generalna skupština Ujedinjenih nacija 16. decembra 1966. Prema tom dokumentu su se države potpisnice obavezale da će poštovati slobodu roditelja ili, kada je to moguće, njihovih zakonskih staratelja da osiguraju vjersko i moralno vaspitanje svoje dece u skladu sa sopstvenim uvjerenjima (čl. 18.4).

- Treba znati da je Odbor za ljudska prava Ujedinjenih nacija razmatrao na 48. sjednici 1993. godine član 18.4 (Opšti komentar 22). Odbor je tada zaključio: ,,da član 18.4 dopušta nastavu u javnim školama iz predmeta kao što je opšta istorija religija i etika ako se predaju na neutralan i objektivan način. Sloboda roditelja ili zakonskih staratelja da osiguraju da njihova djeca dobiju vjersko i moralno obrazovanje u skladu s vlastitim uvjerenjima iz člana 18.4. povezana je sa jemstvom slobode podučavanja vjere ili uvjerenja iz člana 18.1 – objasnio je akademik Backović.

Odbor za ljudska prava UN je zaključio da je podučavanje o određenoj vjeri u javnim školama u neskladu s članom 18.4.

- Dakle, Crna Gora jamči pravo na vjersko obrazovanje ali i po međunarodnom pravu ne u javnim školama. Ne osporava se pravo na vjersko obrazovanje, može se realizovati u privatnim vjerskim školama – pojasnio je akademik.

ZAKONI SE MOGU MIJENJATI

Komentarišući drugi stav člana 16 Ugovora između države i SPC, koji predviđa ,,Pravоslavna vjerska nastava u javnim škоlama mоže se regulisati u skladu sa pravnim pоretkоm države“, akademik Backović kaže da je prema aktuelnom Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju zabranjeno vjersko i političko djelovanje u javnim obrazovnim ustanovama.

- No, zakoni i Ustav se mogu mijenjati i to bi mogao biti problem u budućnosti. Što se promjena Ustava tiče vjerovatnoća je minorna, a ustavna norma o odvojenosti vjerskih zajednica od države, u aktuelnom Ustavu, je prepreka da vjerske zajednice mogu da uđu da djeluju u javnim obrazovnim ustanovama – kazao je akademik Backović.

On je istakao da bi djelovanje vjerskih zajednica u javnim školama izazvalo podjelu djece i diskriminisalo djecu koja su agnostici i ateisti, što je opet kršenje ustavne norme.

- Poseban problem bi bio podjela djece čiji su roditelji vjernici CPC i SPC. Osim toga, rad vjerskih zajednica u javnim školama bi se finansirao iz državnog budžeta što opet protivurječi principu sekularnosti. Iz budžeta se može finansirati samo ono što je opšte za sve građane Crne Gore, a to nije vjersko djelovanje – kazao je akademik Backović.

Ističe da se vjersko obrazovanje, ako je ono toliko značajno, može jednostavno riješiti kao što je riješeno u Americi.

- Vjerske zajednice osnivaju škole koje se samofinansiraju. Uloga države je da omogući kreditno zaduženje roditelja da plate vjersko obrazovanje svoje djece ako je to potrebno – kazao je on.

Ugovori sa drugim vjerskim zajednicama

Vlada je prije 10 godina potpisala ugovore o uređenju odnosa od zajedničkih interesa sa Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori i sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori.

U čanu 15 Ugovora sa Jevrejskom zajednicom i u članu 17 Ugovora sa Islamskom zajednicom stoji istovjetan tekst koji kaže da imaju pravo da osnivaju vjerske škole i obrazovne institucije višeg nivoa za potrebe školovanja vjerskog osoblja u Crnoj Gori.

- Strane će posebnim ugovorom urediti pitanje stipendiranja školovanja određenog broja crnogorskih državljana u obrazovnim institucijama za obrazovanje vjerskog osoblja u Crnoj Gori i inostranstvu – piše u stavu dva članova 15 i 17 sa ove dvije zajednice.

U ugovorima sa tim zajednicama se ne pominje mogućnost uvođenja vjerskog obrazovanja u javne škole.

Za razlliku od ta dva, Ugovor sa Svetom Stolicom u članu 18, stavu 2, a koji se odnosi na vjersko obrazovanje u javnim školama, navodi mogućnost izučavanja katoličke vjere u školama:

- Imajući u vidu viševjersku strukturu države, kao i tekući proces zakonskih reformi, mogućnost izučavanja katoličke vjere u javnim školama moći će biti regulisana jednim budućim ugovorom između strana – piše u tom ugovoru.

SPC se ne ponaša kao crkvena institucija

Komentarišući mogućnost da SPC uđe u škole, akademik Backović je kazao da misli isto što i 2005: ,,Sve i da postoji zakonska mogućnost za uvođenje vjeronauke u škole, Srpska pravoslavna crkva, zbog svojih stavova koji negiraju postojanje crnogorskog naroda, istorije, književnosti i jezika, nema šta da traži u crnogorskom obrazovnom sistemu“.

- Dodao sam i: SPC u Crnoj Gori se ne pojavljuje kao crkvena institucija, koja poziva narod da vjeruje u Boga i vrijednosti zapisane u božjim zapovijestima – ponovio je on.

Zaključio je da je konačna potvrda da se ,,ne pojavljuje kao crkvena institucija“ bila onda kada je SPC formirala 42. Vladu Crne Gore.

Izvor:Pobjeda