Komentaršući činjenicu da tokom nedavne posjete Abazovića Srbiji niko od zvaničnika sa kojima se sastajao nije istakao ekonomske prednosti Crne Gore, već se sve svelo na kvalifikacije naše zemlje kao potencijalnog logističkog centra, Nedović je stava da krivca ne smijemo tražiti na suprotnoj strani već isključivo na našoj, koja radi protiv interesa svoje države.

“Kod nas sada više manje sve jasno, i politika je egzaktna nauka, da bi neko bio na vlasti potrebna mu je većina u Parlamentu. Da bi imao većinu, mora zadovoljiti potrebe te većine. Opčinjen foteljom, premijer Abazović je spreman da ispuni sve uslove bilo kojih poslanika koji će mu dati potrebne glasove kako bi sačuvao svoju moć“, kaže Nedović.

DF neće glasati „džabe“

Podsjeća i da smo svi vidjeli kako je sadašnji premijer izigrao Zdravka Krivokapića, u saradnji sa DF-om, da bi došao na vlast podrškom DPS, SDP i partija manjinskih naroda u Crnoj Gori.

“Sada uz pomoć DF-a želi da kontroliše DPS i SDP što je i više puta govorio kada bi ga pitali kako očekuje da DPS glasa za određene Zakone ako ne žele, on bi odgovarao parafraziram „Zašto za neki zakon ne bi glasao DF ako DPS ne želi“. Naravno, DF neće glasati „džabe“ zato još uvijek nismo imali smjene u državnim preduzećima koja su praktično uništena partijskim zapošljavanjem i lošim odlukama menadžmenta“, ističe Nedović.

Smatra i da premijer forsira inicijativu Otvoreni Balkan iako i sam nije iznio argumente, kao ni ekonomske potencijale i prednosti koji su u interesu Crne Gore.

“Ovih dana premijer uvodi nestabilnost u zemlju, jer „mora“ da potpiše Ugovor sa SPC koji nije u skladu sa Ustavom i interesima Crne Gore. Umjesto da se 43. Vlada posveti EU integracijama i saniranju ekonomske krize uslijed COVID-a i agresije Rusije na Ukrajinu, vlastodršci svoju nesposobnost da upravljaju državom žele da prikriju Ugovorima i Inicijativama koje dijele naše društvo“, kategoričan je Nedović.

Abazović ispunjava direktive Beograda

Imajući u vidu nekoliko spornih ekonomskih poteze nove Vlade, na pitanje da li je već za neke kompanije u Crnoj Gori započeo projekat Otvoreni Balkan, Nedović napominje da je više nego očigledno da određene strukture unutar DF rade za interes Vučića i da moraju da opravdaju i ulaganje predsjednika Srbije u njihove političke kampanje.

“Čak i za vrijeme pregovora o formiranju manjinske Vlade, DF je tražio da energetski sektor ostane njima, u zamjenu za njihovu poslušnost. Zato danas nemamo „blokadu“ Crne Gore kakvu su najavljivali. Dugo se i pregovaralo da jedan državni sekretar zadužen za energetiku blizak DF-u u Ministarstvu kapitalnih investicija ostane na toj funkciji, a umjesto toga dobio je mjesto savjetnika gospodinu Jokoviću. Da bude još interesantnije, funkciju obavlja volonterski, jer primanja koja će dobijati godinu dana po prestanku funkcije su veća nega koja bi primao kao savjetnik potpredsjednika Vlade“, napominje Nedović.

Situacija je, dodaje on, jasna.

“Kako su građani Crne Gore jasno izrazili sumnju prema političkoj inicijativi Otvoreni Balkan, plan B je stupio na snagu i gospodin Abazović preko političkih struktura bliskih Vučiću ispunjava uslove i direktive iz Beograda. Tako možemo očekivati da na jesen građani Crne Gore plaćaju veću cijenu za struju, jer je gospodin Abazović obećao da će EPCG izvoziti struju za Srbiju“, poručuje Nedović.

Jasno da se neko „ugradio“ u prodaju uglja EP Srbije

Budući da cijena uglja na svjetskom tržištu bilježi stalni rast od početka agresije Rusije na Ukrajinu, odluka Rudnika uglja Pljevlja o prodaji uglja Elektroprivredi Srbije ispod tržišne cijene, okarakterisana je štetnom i nelogičnom, sa obzirom na to da svi čuvaju energente u doba narastajuće geopolitičke i ekonomske krize.

Komentarišući ovaj potez menadžmenta Rudnika, Nedović naglašava da Pljevlja imaju dovoljno uglja za narednih 30 godina rada Termoelektrane.

“Kada uzmemo u obzir da će ista biti zatvorena do 2030. zbog obaveza prema EU, dolazimo do zaključka da trenutno imamo višak i da je prodaja opravdana. Naravno, ako naše obaveze prema EU ostanu na snazi do tada. Dodatno, ako pretpostavimo da Rudnik prodaje ugalj lošijeg kvaliteta nego što se koristi u Termoelektrani, onda je to još jedan razlog zašto je opravdan takav potez. Međutim, ako uzmemo u obzir prodajnu cijenu od 28 eura, koju možemo uporediti sa onom iz Federacije BiH koja je 50 eura, onda možemo zaključiti da se neko „ugradio“ u ovaj posao, i da nanosi štetu Rudniku uglja u ukupnom iznosu od cc 6.5 miliona eura“, ocjenjuje Nedović.

Apostrofira i da Rudnik uglja ima znatno manju pregovaračku moć zbog svih partijskih zapošljavanju koja su se desila u posljednje dvije godine.

“Zato im je bilo koji prihod dobro došao kako bi mogli da nastave sa uhljebljavanjem svojih partijskih namještenika“, zaključuje Nedović.

Izvor: Portal Analitika