To je prvi put da se holandska vlada izvinila rođacima žrtava u Srebrenici.

Nadjačani u vojnom smislu, pripadnici holandskih mirovnih snaga nijesu spriječili snage bosanskih Srba da upadnu u grad koji su Ujedinjene nacije proglasile "bezbjednom zonom", podsjeća Rojters.

Tokom nedjelju dana krvoprolića u julu 1995. godine, muškarci i dječaci su odvajani od žena i odvedeni na gubilišta gdje su ubijeni. Njihova tijela su bacana u masovne grobnice.

"Samo jedna strana je kriva za užasni genocid: vojska bosanskih Srba. Međutim dozvolite mi da budem jasna. Međunarodna zajednica nije uspjela da pruži adekvatnu zaštitu narodu Srebrenice i kao dio te zajednice holandska vlada dijeli odgovornost za situaciju u kojoj je došlo do tog propusta. Zbog toga nudimo naše najdublje izvinjenje", kazala je holandska ministarka odbrane Kajsa Olongren.

Kajsa Olongren, Foto: Reuters

Holandski sudovi su već utvrdili da je Holandija djelimično odgovorna za pad Srebrenice i preživjelima je isplaćena odšteta.

Zbog tog događaja holandska vlada je podnijela ostavku 2002, a tadašnji premijer Vim Kok je rekao da je vlada na taj način prihvatila odgovornost za masakr, ali ne i krivicu. Rođacima stradalih Srebreničana to nije bilo dovoljno i godinama su insistirali na izvinjenju.

Prošlog mjeseca Holandija se izvinila holandskim pripadnicima UN snage koji su prisustvovali masakru zbog uslova u kojima su morali da rade svoj posao, što je izazvalo bijes rodbine žrtava.

"Događaji iz 1995. godine doveli su do duboke ljudske patnje koja je ovdje opipljiva i dan-danas. Ne možemo ublažiti tu patnju. Ono što možemo jeste da pogledamo istoriji pravo u oči", kazala je Olongrenova tokom posjete Bosni povodom komemoracije genocida.

Zločin u Srebrenici, jedini je na prostoru bivše Jugoslavije pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.

Juče, na godišnjicu masakra, u prisustvu hiljada ljuda sahranjeni su posmrtni ostaci još 50 žrtava. Tijela 47 muškaraca i trojice dječaka tinejdžera sahranjeni su u Memorijalnom centru u Potočarima, gdje su do danas ukopane 6 652 žrtve, dok je po željama porodica ubijenih na drugim lokacijama sahranjeno 237 osoba. Još se traga za više od 1.000 nestalih.

Idriz Mustafić je juče prisustvovao kolektivnoj sahrani kako bi pokopao posmrtne ostatke svog sina Salima. On je imao 16 godina kada je ubijen dok je pokušao da pobjegne iz grada.

"Moj stariji sin Enis, takođe je ubijen. Sahranili smo ga 2005. Sada sahranjujem Salima", kazao je Mustafić za AP.

"Forenzičari nijesu našli njegovu lobanju, ali moja supruga se razboljela od raka i morala je da se operiše, prosto nijesmo mogli više čekati da sahranimo kosti koje smo našli, kako bismo makar znali gdje im je grob", kazao je Mustafić čiji je sin Salim najmlađa juče sahranjena žrtva. Najstariji je Husejin Krdžić koji je u trenutku smrti imao 59 godina, prenio je Radio Slobodna Evropa.

Mana Ademović, koja je izgubila supruga i mnoge druge rođake u masakru prisustvovala je jučerašnjoj komemorativnoj službi, a uprkos tome što je djelimične posmrtne ostatke supruga sahranila prije nekoliko godina ona je kazala da "mora biti u Srebrenici svakog 11. jula".

"Lakše je kada imate grob koji možete posjetititi, nezavisno od toga koliko je kostiju sahranjeno u njemu", kazala je ona.

U posljednje dvije godine, zbog pandemije kovida-19, samo relativno malom broju preživjelih bilo je dozvoljeno da prisustvuju godišnjoj komemorativnoj službi i sahrani žrtava. Budući da su ograničenja ukinuta, desetine hiljada prisustvovale su jučerašnjoj komemoraciji, uključujući brojne državne zvaničnike i diplomate.

Uprkos nepobitnim dokazima o tome što se dogodilo, veliki broj srpskih lidera u Bosni i susjednoj Srbiji nastavlja da umanjuje ili čak negira masakr u Sebrenici i da ratne lidere bosanskih Srba Radovana Karadžića i Ratka Mladića slave kao haroje.

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit kazao je da je po dolasku u Srebrenicu osjetio snažan teret. "To je i teret neuspjeha međunarodne zajednice da zaštiti ove ljude", dodao je. Naglasio je da je genocid u Srebrenici dokumentovan te da svi koji ga negiraju i umanjuju broj žrtava, žive "učaureni u svjesno odabranom neznanju".

"Lekcije koje smo naučili u Srebrenici nikada ne smiju biti zaboravljene, a to je da politike mržnje i straha ne donose ništa osim nesreće. Moramo pokazati posvećenost da se to nikome više ne ponovi", naglasio je Šmit. On je kazao i da je sporno što u dva entiteta BiH, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, djeca uče različitu istoriju i najavio svoje angažovanje u vezi sa uvođenjem jedinstvenih udžbenika iz istorije, ističući da on dolazi iz zemlje koja ima spornu prošlost, zbog čega zna koliko je važno da svi treba da uče o poštovanju žrtava.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović poručio je da je genocid u Srebrenici bio "svjesno i pomno planiran zločin sa političkim motivima" te da svi koji su u njemu učestvovali moraju doći pred lice pravde.

"Čuvaćemo istinu i boriti se protiv negatora genocida. Bivši visoki predstavnik Valentin Incko učinio je veliku stvar kada je nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida i drugih zločina utvrđenih pravosnažnim odlukama", kazao je poručujući da je negiranje genocida značajno smanjeno, ali ne i isključeno.

Menahem Rosensaft, generalni konzul Svjetskog jevrejskog kongresa, takođe se juče obratio okupljenima.

On je kazao da je komemoracija masakra u Srebrenici "od istorijskog značaja za sve koji brinu o međunarodnim ljudskim pravima, za sve koji imaju savjest".

Rosensaft je kazao da je "ključno" za međunarodnu zajednicu da zvanično obilježi godišnjicu genocida svakog 11. jula, "ne samo zbog poštovanja prema žrtvama, već i kao javna kontramjera zbog upornih napora negacije genocida".

Od poricanja genocida do navođenja "strašnijih i većih zločina" nad Srbima

Negiranje genocida u Srebrenici 27 godina je u različitim oblicima prisutno u Srbiji, od poricanja da se zločin dogodio, preko odbacivanja broja ubijenih i njihovog statusa civila, do poricanja činjenice da presude za genocid uopšte postoje, zaključci su jučerašnje tribine "Priznanje genocida i zvanično obilježavanje 11. jula kao zalog mira" u Beogradu.

Isidora Stakić iz Fonda za humanitarno pravo je, kako navodi N1, ocijenila tokom tribine da je vid negiranja i navođenje "strašnijih i većih zločina počinjenih nad Srbima".

"Ljudi koji poriču genocid su izmislili da bi priznanje genocida značilo da su Srbi genocidan narod, mada su za taj zločin optuženi isključivo pojedinci i institucije", kazala je ona.

Prema njenim riječima, bivši šef države Boris Tadić i aktuelni Aleksandar Vučić "zastrašivali su javnost tvrdnjama da bi priznanje genocida imalo strašne posljedice po srpski narod, ali nisu precizirali kakve bi one bile".