"Vjerujem da ćemo se uskoro vratiti u Brisel radi nastavka pregovora o tom prijedlogu”, izjavio je prethodno Rama.

Ta baza bi, kako navodi, bila u novoj luci Porto Romano, a gdje se, osim komercijalnog i trgovinskog "očekuje i vojni dio.”

Ukoliko ona zaista bude formirana, to je "znak pooštravanja politike NATO-a”, kaže za BBC na srpskom Trejsi German, koja na Kings koledžu u Londonu predaje o bezbjednosti i konfliktima.

"Ta ideja je potreba Amerikanaca da ojačaju snage i zatvore prilaz Jadranu za Rusiju – ne žele da im prepuste region”, kaže za BBC na srpskom Vladan Živulović, predsjednik Atlantskog savjeta Srbije, nevladine organizacije koja promoviše članstvo u NATO Alijansi.

Albanija je članica NATO-a od 2009. godine, a baza u Draču vjerovatno neće biti prvi vojni centar Alijanse u toj zemlji – u toku je rekonstrukcija stare vazduhoplovne baze Kučova.

"To je u potpunosti inostrano finansiranje, dok ćemo za luku u Draču, naravno, sami finansirati cijeli komercijalni, a pozvali smo NATO da učestvuje u finansiranju vojnog dijela”, naveo je Rama.

"Ako to ostvarimo, to će biti nešto što ima izuzetnu stratešku vrijednost za Albaniju, ali i za sam NATO savez”, dodao je.

Prisustvo stranih sila na Balkanu posljednjih decenija nimalo nije bilo neuobičajeno, pogotovo kroz mirovne snaga tokom ratova devedesetih, poput UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Veći dio regiona u međuvremenu je postao dio NATO saveza – Slovenija 2004. godine, Hrvatska 2009., Crna Gora 2017., a Sjeverna Makedonija 2020. i Alijansa njihove resurse i teritoriju, po dogovoru, takođe može da koristi.

Bosna i Hercegovina nije dio NATO-a, ali unutar granica i dalje ima mirovnjake – pripadnike EUFOR-a, snaga Evropske unije sa zadatkom očuvanja Dejtonskog sporazuma, kojim je 1995. okončan rat.

Ni Srbija nije dio NATO, već zastupa ideju vojne neutralnosti – ipak, već 10 godina veliku pažnju izaziva status Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu.

Šta se dešava u Albaniji?

U Albaniji trenutno ne postoji nijedna, ali bi uskoro mogle da budu dvije NATO baze.

Vazduhopovna baza Kučeva

Od januara traje rekonstrukcija napuštenog aerodroma Kučova, na jugu zemlje, sagrađenog 1955. godine.

Obližnji grad Kučova, tokom komunističkog režima u Albaniji, pod vođstvom Envera Hodže, nazivan je Staljinov grad, piše Euronjuz.

Rama taj aerodrom naziva "prvom vazduhoplovnom bazom" NATO-a u regiji, a koji bi trebalo da bude korišćen za obuku, snabdeijvanje i logistiku.

U bazi su bili stacionirani avioni ruske i kineske proizvodnje, koji danas nisu u upotrebi, prenosi Anadolija.

Tamo se nalaze stari MiG avioni, simboli nekadašnje ratne avijacije, dodaju.

"U ovoj bazi su ranije letjeli MiG-15, MiG-17, MiG-19 i to je tada bila moćna baza sa mnogo letova i mnogo vježbi", izjavio je za Anadoliju komandant baze, major Arćil Oljdaši.

"Posljednji letovi održani su 2005, od kada je baza postala mjesto obuke pilota albanskog vazduhoplovstva, vježbi albanske vojske i država članica NATO-a", dodao je.

Završetak radova očekuje se na jesen 2023, a prema tvrdnjama albanskih vlasti, bazu će koristiti i albanska vojska i NATO.

Prema podacima Ministarstva odbrane Albanije, NATO će u rekonstrukciju baze uložiti 45,8 miliona eura.

Najave rekonstrukcije i otvaranja baze izazivale su burne reakcije ruskih zvaničnika.

"Rusija želi da se suprotstavi uticaju NATO-a u regionu i ne djeluje mi da će se to u skorije vrijeme promijeniti... Situacija je veoma složena", smatra Trejsi Džerman.

Kako navodi, NATO "veoma jasno ističe" da je posvećen "kolektivnoj odbrani zemalja članica".

"Mislim da su prepoznali opasnost da neke države mogu da budu uhvaćene u procjepu između NATO-a i Rusije, zbog čega imaju osjećaj nezavršenog posla", kaže ona.

"Vrijeme je veoma izazovno i mislim da se to neće promijeniti - nove linije se povlače i gotovo se vraćamo u blokovski mentalitet", dodaje.

Pored toga, Albanija je pozvala NATO da učestvuje u sufinansiranju vojnog dijela nove luke u Draču, što bi moglo da dovede i do pomorske baze Alijanse.

Na konferenciji za novinare u Tirani, po povratku sa samita NATO-a u Madridu, koji je održan sredinom jula, Rama je rekao da je tamo "iznio detalje o izgradnji luke".

Razgovora, između ostalog i o pomorskoj bazi, bilo je i prilikom posjete Briselu, kada je Rama istakao da će nova baza biti po "najnovijim tehnološkim standardima".

"Veoma cijenim vašu odlučnost, omogućite nam da predstavimo naše ambicije i dodamo još jednu važnu vrijednosti infrastrukturi i logistici našeg saveza", rekao je Rama.

Više detalja o tom projektu nije iznio, a o tome nije pričao ni Stoltenberg.

Ipak, on je pohvalio "posvećenost Albanije stabilnosti u regionu".

"NATO je čvrsto uz Ukrajinu, koja se brani od ruske invazije - pružamo podršku i to ćemo nastaviti dugoročno, a pozdravljam i podršku Albanije Ukrajini", naveo je Stoltenberg.

On je pohvalio i nedavnu posjetu Rame Kijevu, nazvavši je "važnim dokazom solidarnosti".

Vladan Živulović tvrdi da je cilj NATO Alijanse tu jasan - "zaštita Otrantskih vrata", što je naziv za moreuz između Apeninskog i Balkanskog poluostrva, koji spaja Jadransko i Jonsko more.

"Sve to pokazuje jasnu želju Amerike i NATO-a da budu prisutni i da izbace bilo kakvu mogućnost pokušaja destabilizacije u režiji Rusije", kaže Živulović.

Koje baze i objekte strane države koriste u regionu?

Na pitanje zbog čega države ili savezi u stranim zemljama podižu vojne baze ili objekte, Džerman daje jednostavan odgovor.

"Na osnovu položaja - zbog sigurnosti članica, ali i jačanja sposobnosti i kapaciteta čitavog saveza", navodi.

• Bondstil

Jedna od najpoznatijih je američka vojna baza Bondstil na Kosovu, koju koriste i mirovne snage KFOR-a.

Riječ je o bazi otvorenoj posle rata na Kosovu tokom 1998. i 1999. godine, kada je NATO bombardovao Saveznu Republiku Jugoslaviju.

Povod za vojnu intervenciju NATO saveza bio je progon Albanaca na Kosovu koji su sprovodile bezbjednosne snage Srbije.

Ime je dobila po Džejmsu Liroju Bondstilu, američkom vojniku koji je služio tokom rata u Vijetnamu, posle čega je odlikovan Medaljom časti.

"Pretpostavljam da je ideja da se (preko Bondstila) dodatne snage mogu lako iz Italije prebaciti dalje prema Crnom Moru", kaže Živulović.

Baza se nalazi se kod Uroševca, na istoku Kosova, nedaleko od granice sa Sjevernom Makedonijom.

Prostire se na nešto manje od četiri kvadratna kilometra, namijenjena je za boravak do 7.000 vojnika, što je čini najvećom američkom bazom na Balkanu.

• Eufor

U Sarajevu, na liniji koja dijeli Federaciju i Republiku Srpsku - dva entiteta kojima je Dejtonskim sporazumom 1995. zemlja podijeljena - nalazi se baza Eufora.

Riječ je o snagama Evropske unije koje nadgledaju vojnu implementaciju Dejtonskog sporazuma i u BiH se nalaze još od 2004.

Prije toga, implementaciju su nadgledali SFOR i IFOR, pod komandom NATO-a.

U martu je širom BiH raspoređeno 500 vojnika pristiglih u Eufor, piše Slobodna Evropa.

Tema članstva u NATO u BiH za to vrijeme i dalje izaziva tenzije.

"Dvije strane (bošnjačka i hrvatska) žele da uđu u NATO, ali Republika Srpska i Dodik to koče - dok je on na vlasti taj proces će vjerovatno biti blokiran", smatra Živanović.

Ipak, kako navodi, jedan od zaključaka samita u Madridu bile su "volja i želja da NATO bude prisutan i ojača snage u Bosni i Hercegovini, Moldaviji i Gruziji".

"To znači da je NATO jasno opredijeljen na Bosnu", kaže.

• Crna Gora

Posljednjih godina u medijima se često pojave i informacije da će Crna Gora dobiti NATO bazu, piše portal Raskrikavanje, koji se bavi dezinformacijama u medijima.

Međutim, te tvrdnje i vlasti Crne Gore i NATO uvjek negiraju.

"NATO ne planira slične investicije u Crnoj Gori, i neće graditi vojnu bazu u toj zemlji", izjavio je 2018. za Vijesti Pjers Kazale, portparol NATO-a.

"Kao što smo ranije isticali, sve NATO aktivnosti u Crnoj Gori sprovode se uz saglasnost Vlade te zemlje."

Aerodromi

Aerodromi članica NATO takođe su dostupni za korišćenje avionima Alijanse.

O jednom od njih, aerodromu Cerklje u Sloveniji, pisalo se još 2003. godine, kao o budućoj "prvoj NATO bazi na području bivše Jugoslavije".

Riječ je o aerodromu na desetak kilometara od granice Hrvatske i Slovenije, a koji je bio jedan od najvećih u SFRJ.

Aerodrom je tada koristila Jugoslovenska narodna armija (JNA) i oko njega je bilo borbi prilikom otcjepljenja Slovenije od Jugoslavije.

Cerklje je danas centralni vojni aerodrom slovenačke vojske, ali i baza logističke podrške NATO i OEBS-a, piše Tango siks, portal koji se bavi avijacijom.

I on je pod rekonstrukcijom - Ministarstvo odbrane Slovenije objavilo je 2021. da je završena prva faza obnove.

Druga faza trebalo bi da bude završena do 2028.

Ruski humanitarni centar

Status Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu dugo izaziva napetosti.

Formiran je 2012. na osnovu sporazuma Vlade Srbije i Vlade Rusije, sa ciljem da sa "obezbijedi niz humanitarnih zadataka na teritoriji Srbije i drugih zemalja balkanskog regiona", navodi se na njegovom sajtu.

Ipak, zapadni zvaničnici često navode da je riječ o ruskoj obavještajnoj, pa čak i vojnoj bazi, što Beograd i Moskva negiraju.

"Ako dozvoli Rusiji da oformi centar za špijunažu, Srbija će izgubiti kontrolu nad dijelom svoje teritorije", izjavio je 2017. Hojt Brajan Ji, visoki zvaničnik Stejt departmenta zadužen za Evropu i Evroaziju.

Centar je u međuvremenu tražio i diplomatski status za osoblje, koji do danas nije stigao "zbog velikog otpora iz Evropske unije", piše Danas.

Srpsko-ruski humanitarni centar bio je tema i u Evropskom parlamentu.

Prvo je šest evroparlamentaraca pozvalo srpske vlasti da "obezbijede više transparentnosti o ulozi i aktivnostima tzv. humanitarnog centra", prenijela je televizija Nova.

Drugi amandman je podnijela Viola fon Kramon, poslanica evropskih Zelenih, koja je praktično zatražila da taj centar bude ukinut.

Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije, izjavio je nedavno da je centar "plemenitim radom i djelovanjem... opravdao svrhu postojanja".

"Taj jedinstveni centar na Balkanu je mnogo puta napadan i mnogi su njegovo postojanje htjeli da zloupotrebe i iskoriste u političkoj borbi protiv Srbije i Rusije", naveo je Vulin.

Šta je NATO?

Sjeveroatlantska alijansa je vojni savez 30 sjevernoameričih i evropskih zemalja formiran na osnovu sporazuma potpisanog 4. aprila 1949.

Organizacija predstavlja sistem kolektivne odbrane pri čemu članovi organizacije pristaju na međusobnu odbranu od napada bilo kojeg spoljnog elementa, navodi se na sajtu NATO-a.

Sjedište NATO-a se nalazi u Briselu u Belgiji, dok je Vrhovna komanda smještena u Monsu, u istoj zemlji.

Prilikom osnivanja 1949, NATO je imao 12 zemalja članica, a taj broj je do danas porastao na 30.

Posljednja zemlja koja se pridružila alijansi bila je Sjeverna Makedonija, 27. marta 2020.

Tokom Hladnog rata, NATO je štitio Zapad od mogućih napada Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika okupljenih u Varšavskom paktu.

Posle raspada SSSR-a 1991, NATO je imao više vojnih misija u različitim zemljama.

Prvu borbenu misiju od osnivanja NATO je imao u februaru 1994, kada su snage alijanse oborile četiri aviona Vojske Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.

U avgustu 1995, NATO avioni gađali su položaje Vojske Republike Srpske, dok je u aprilu 1999, NATO je počeo operaciju bombardovanja Jugoslavije.

Povod za vojnu intervenciju NATO saveza bio je progon Albanaca na Kosovu koji su sprovodile bezbjednosne snage Srbije.

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija nije izdao dozvolu za vojnu intervenciju.

Bombardovanje je trajalo 78 dana. U napadima je poginulo 1.008 pripadnika bezbednosnih snaga, a ukupan broj civilnih žrtava se do danas ne zna.

Godine 2001, posle terorističkih napada na Njujork i Vašington, NATO alijansa je prvi put u istoriji pokrenula protivterorističku operaciju u Avganistanu.

NATO avijacija učestvovala je i u 2003. u Drugom zalivskom ratu u Iraku, kada je svrgnut režim Sadama Huseina.

U martu 2011, snage Alijanse su intervenisale i u Libiji posle revolucije i smjene vlasti.