Uprkos upozorenjima svjetskih stručnjaka za ekologiju, čini se da ipak još nijesmo svjesni posljedica ljudske nebrige za planetu.

Izvršna direktorica WWF (Svjetski fond za prirodu) Adria Nataša Kalauz u razgovoru za Antenu M upozorava da zagrijavanje mora pogoduje širenju vrsta iz toplijih voda, te da su se već pojavile vrste opasne za ljude. Objašnjava i kako cvjetanje pojedinih jedinki može imati ozbiljne društveno-ekonomske posljedice, posebno na sektore turizma, akvakulture i ribarstva.

Otkriva nami kako možemo napraviti promjenu i stvoriti uslove za očuvanje našeg Jadrana.

WWF je upozorio da Sredozemno more postaje najbrže zagrijavajuće na planeti. Koji pokazatelji nam to govore, koliko brzo raste temperatura mora?

Kalauz: Klimatske promjene su uz gubitak bioraznolikosti najveća pojedinačna prijetnja s kojom se suočavamo kao vrsta. Nedavne studije su pokazale da su mora i okeani u razdoblju od 1971.-2010. apsorbovali više od 90% zagrijavanja Zemlje.

Mediteran, a onda i Jadran kao njegov integralni dio, zagrijava se 20 odsto brže od globalnog prosjeka. To već ima stvarne i ozbiljne posljedice u čitavom bazenu, koje će se povećati u nadolazećim decenijama.

Šta to znači konkretno za Jadran?

Kalauz: Klimatske promjene značajno pogoršavaju već ionako loše stanje bioraznolikosti našeg mora. Zagađenje koje dolazi s kopna posebno u turističkoj sezoni, nasipanje obale, pomorskisaobraćaj i nautički turizam (npr. Hrvatska ima najveću charter flotu na svijetu), invazivne vrste i prepolovljeni riblji resursi zaslužni su za svrstavanje Jadrana među najugroženija mora na svijetu.

Hoće li Sredozemno more polako postati tropsko more?

Kalauz: Sredozemno more nije tropsko more ali vrlo vjerovatno će postati. Nažalost, to ne znači da će se u podmorju Jadrana početi razvijati životom bogati tropski koralni grebeni. Njihov opstanak globalno je ugrožen zagrijavanjem i zakiseljavanjem mora.

Tropikalizacija Mediterana već je vidljiva u njegovom istočnom dijelu i daje nam uvid u ono što će se događati u Jadranu. Tropske vrste koje migriraju kroz Suecki kanal već su zauzele ekološke niše u istočnom Mediteranu. Primarno zbog invazivnih vrsta biljojednih riba koje uništavaju zajednice autohtonih algi ta područja se značajno osiromašuju.

Prema nekim studijama ukupna biomasa tih novonastalih zajednica može biti i do 44 puta manja nego u izvornim zajednicama Mediteranskog dna. S obzirom na to da su alge fiksatori ugljen dioksida, glavnog stakleničkoggasa koji pokreće klimatske promjene, ovim se gube značajni kapaciteti u usporavanju klimatskih promjena.

Šta to znači za ekosistem Jadrana? Očekuje li se pojava novih vrsta, a sa druge strane kojim vrstama prijeti izumiranje?

Kalauz: Zagrijavanje mora pogoduje širenju vrsta iz toplijih mora. Neke od njih su invazivne što znači da potiskuju zavičajne vrste i uzrokuju promjene u ekossistemu. Strane vrste u Jadran dolaze kroz Otrantski tjesnac iz Mediterana ili kao slijepi putnici na brodovima njihovom obraštaju, balastnim vodama, sidrima ili cijevima.

Prema podacima iz 2014. godine u Jadranu je zabilježeno 113 invazivnih vrsta. Među njima su planktonski organizmi, alge i beskičmenjaci, te preko 30 vrsta riba. Osim uticaja na okolinu neke od ovih vrsta mogu predstavljati opasnost i za ljude. Jedna od takvih vrsta je srebrenopruga napuhača, riba koja je u Mediteran stigla kroz Suecki kanal. Ova vrsta tropskihriba izrazito je toksična i konzumacija bilo kojeg dijela tijela može biti fatalna. Može narasti do 110 cm i mase oko 7 kg, a kada je u opasnosti naduva tijelo i izgleda poput kugle.

Klimatske promjene, u kombinaciji s drugim ljudskim uticajima, remete prirodnu ravnotežu te dovode do eksplozije brojnosti nekih domaćih vrsta. Dobar primjer za to su sve češće masovne pojave meduza. Uticaj klimatskih promjena na ove pojave u Jadranu još nije u potpunosti istražen ali istraživanja iz nekih drugih područja to potvrđuju.

Nedavne rekordne temperature na Jadranu, u kombinaciji s malom količinompadavina tokom kasne zime i ranog proljeća, organskim zagađenjem koje dolazi s obale, te prepolovljenim vrstama riba koje su meduzama prirodni neprijatelji, razlozi su povećane pojave cvjetanja meduza. Ovo cvjetanje može imati ozbiljan društveno-ekonomski učinak, posebno na sektore turizma, akvakulture i ribarstva.

Tokom prvih nekoliko mjeseci 2022. ribari u sjevernom Jadranu nijesu mogli izlaziti na more zbog količine meduza na njihovim ribolovnim područjima. Mreže su bile toliko pune meduza da bi pukle kad bi se podizale na brod. Među meduzama koje su preplavile Jadran su i one koje su otrovne za ljude kao što je morska mjesečina. Zaštita kupača u područjima gdje se ova vrsta masovno pojavljuje je gotovo nemoguća. Jedini učinkovit način je izbjegavanje ulaska u more na tim područjima. A to može imati značajan uticaj na turizam. Velika većina turista dolazi kako bi uživali u kupanju na Jadranu. Ako se trend cvjetanja meduza nastavi povećavati, to bi moglo imati ozbiljne posljedice na ekonomiju.

Ako bi trebalo izdvojitigrupu životinja kod kojih se najviše vidi uticaj klimatskih promjena onda su to definitivno korali, a među njima u Jadranu su najugroženije vrste mekih korala kao što su gorgonije. Osim što plijene pažnju svakog ronioca koji dođe zaroniti u Jadran, gorgonije imaju i izuzetno značajnu ulogu kao temeljne vrste koraligenskog staništa. One izgrađuju podmorske „šume“ u kojima se mrijesti, raste i hrani cijeli niz drugih vrsta. Možda još značajniju ulogu u ekosistemu Jadranskog mora ima morska cvjetnica posidonija. Ova biljka gradi najveće podmorske livade u Mediteranu o kojima takođe zavisi opstanak velikog broja drugih organizama. Očekuje se da će temperaturni stres prouzrokovati nestajanje posidonije u Mediteranu.

Kao posljedica zagrijavanja Jadrana je i povećanje saliniteta. Prilagođenje na novonastaleuslove ubrzanog povećanja saliniteta neće biti moguća za mnoge vrste. Ukratko, možemo očekivati nastavak trenda osiromašenja života u Jadranskom moru bilo da govorimo o bioraznolikosti ili njegovoj ukupnoj biomasi.

Kako treba da reagujemo?

Kalauz: Američki pravnik koji se bavi zaštitom okoline,Gus Speth, jednom je prilikom izjavio: 'Vjerovao sam da su glavni ekološki problemi gubitak bioraznolikosti, kolaps ekosistema i klimatske promjene. Smatrao sam da s 30 godina kvalitetnihnaučnih istraživanja možemo riješiti te probleme. Ali nijesam bio u pravu. Glavni ekološki problemi su sebičnost, pohlepa i apatija. Da bismo njih riješili treba nam duhovni i kulturalni preobražaj, a minaučnici ne znamo kako to napraviti.'

I definitivno nije bio daleko od istine. Zapravo, sjedio je na njoj. U načelu, čisto teoretski, većina rješenja za očuvanje mora je vrlo jednostavna. U praksi, zbog raznih privatnih interesa, neuređenosti sistema, nedostatka kapaciteta zasprovođenje zakona, nepovjerenja unauku pa čak i nedostatka volje za promjenom postojećih loših i neefikasnih načina upravljanja, rješenja često ostaju samo dobre ideje.

Realnost je takva da do promjena očito ne dolazi preko noći i da tek informisanjem i edukovanjem novih generacija možemo očekivati kvalitetne promjene u budućnosti. U međuvremenu su nam potrebni primjeri dobre prakse koji demonstriraju da su promjene na bolje moguće i da se događaju. Takve primjere treba dugoročnosistemski i individualnounapređivati i primjenjivati.

Primjenom koncepata održivog i odgovornog upravljanja ljudskim aktivnostima poput turizma i ribarstva, efikasnom regulacijom razvoja obalnih predjela, modernimupravljanjem otpadom (smanji, ponovno upotrijebi, recikliraj), unapređenjem alata za zaštitu prirode (npr. uvođenje zona bez ribolova), te najviše nadzorom i kontrolom aktivnosti koje se sprovode na moru, možemo napraviti razliku i stvoriti uslove za očuvanje našeg Jadrana.