“Cetinjanina Vuka Borilovića (34) koji je juče ubio deset osoba a šet ranio, ubio je njegov sugrađanin”, kazala je nadležna tužiteljka Višeg državnog tužilaštva iz Podgorice Andrijana Nastić.

U prošlosti Crne Gore događale su se tragedije i masovna ubistva, ali, ne kao ova jučerašnja na Cetinju.

Davne 1965. godine, u februaru, u Sutomoru ubijena je porodica Novaković. Petka Novakovića (55), njegovu majku Anđu (85) i kćerke Veru (13) i Veselinku (8) ubili su od nepoznati počinilaci.

Teški zločin dogodio se u sami suton 3. juna 1992. godine u Pušonjskom Dolu kod Pljevalja, kada je Kosta Damjanović (22) ubio čak devet svojih seljana, a njih nekoliko ranio. Jedan za drugim, poslije rafala iz njegove puške, kao snoplje padali su Jovan (61) i Radovan Ostojić (32), Vukota Zeko Martić. U kući braće Rajka (64) i Radovana Ostojića (62), osim njih dvojice ubijene su i njihove supruge Mara (60) i Radojka (50).

Radomanovoj tada trogodišnjoj unuci rafal je odsjekao tri prsta na ruci.

“U kući Milikića, Kosta Damjanović je ubio Maru Milikić (50) i teško ranio njenog supruga Mila. Potom je u kući Šubarića ubio Dostu Šubarić (62), koja je pokušala da tijelom zaštiti svog bratanića Veljka. Veljko je poletio ka ubici i posle silnog rvanja oteo mu pušku, kojom ga je ubio. Tokom Veljkove borbe na život i smrt, do te noći neprimijećeni momak Kosta, uspio je da rani Veljkovog oca Miletu i tetku mu Tonku”, pisao je ranije Monitor.

Porodica Koste Damjanovića se potom odselila iz sela, a nedugo nakon toga njihova kuća je jedne noći izgorjela u požaru…

Nekoliko mjeseci kasnije nova tragedija potresla je sjever Crne Gore. Tada je višestruki ubica bio četrnaestogodišnji Momčilo Cerović iz Čokrlija, sela udaljenog tridesetak kilometara od Bijelog Polja. On je 14. februara 1993. godine u porodičnoj kući ubio oca Mlađena (45), majku Milevu (43), brata Mila (20), sestrića Jovana Truntića, koji još nije imao ni tri godine, te babu Mitru (70). Potom je sebi oduzeo život iz automatske puške iz koje je, naslonivši je na pod, pucao u glavu.

Iste godine 1993. godine, devet mjeseci kasnije, u Bijelom Polju dogodilo se još jedno višestruko ubistvo. 9. novembra 1993. godine, oko 20 sati, u svom domu svirepo su ubijeni Vuksan Sošić (42), njegova supruga Slavica (40), kao i djeca Tatjana (12) i Milosav Sošić, star samo osam godina. Masakr u roditeljskoj kući preživio je samo jedanaestogodišnji Vladan.

Ovaj teški zločin počinio je njihov bliski rođak Novo Sošić (44), koji je te noći sjedio kod rođaka. Poslije razgovora, u trenutku kada mu je Vuksan pružio ruku u znak pozdrava, Novo ga je snažno stegao, povukao k sebi i nekoliko puta mu zario u grudi lovački nož. Slavica je pokušala da pomogne suprugu, ali je i ona dočekana nožem. Sošić je potom izvadio pištolj tetejac i zapucao k ranjenom rođaku i njegovoj supruzi.

Tri hica bio je namijenio malenom Vladanu, ali ga je promašio. Potom je uletio u dječiju sobu, i ubacivši novi šaržer, počeo da puca ka Tatjani i Milosavu. Mala Tatjana, sudeći prema povredama, branila je svoj i život svoga brata golim rukama.

Nevjerovatno snažna eksplozija koja je probudila Berane i do temelja srušila višespratnicu braće Martinović u centru, odnijevši u smrt šest ljudi, dogodila se 29. januara 2001. godine, oko osam sati ujutru.

Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i njihov brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama.

Nekim čudom ovu eksploziju preživo je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.

U hercegnovskom naselju Nemila, kobnog 31. decembra 2005. godine, između 12 ili 13 časova, ubijena je petočlana porodica Roganović. Njihov komšija Milan Zeković, zavio je Herceg Novi u crno ubivši Slavoljuba (41) i njegovu suprugu Slavku (42) Roganović, a potom i njihove sinove Marka (8), Srđana (10) i Željka (12).

Hladnokrvni ubica svoju prvu žrtvu Roganovića, Slavoljuba, pozvao je kod sebe kući zamolivši ga da mu popravi slavinu. Kada je došao kod njega i ušao u kupatilo da obavi posao, Zeković mu je prišao sa leđa i pucao u potiljak iz pištolja marke „bereta“.

I tada se nije zaustavio… Došao je u kuću Roganovića i pucao u Slavku i u njenog sina Srđana. Zatim je uzeo nož i brutalno ubio Marka, a potom Željka. Dječaci su po tijelima imali na desetine uboda, a kako je to istraga pokazala, 27 puta Zeković je ubo Željka. Takođe, dječacima je prerezao grkljane.

Istraga je pokazala da se Željko borio sa Zekovićem, ali nije bio jak da savlada svoga dželata. Svirepi ubica je uhapšen nekoliko dana kasnije, nakon Nove godine, u selu kod Gornjeg Milanovca, gdje ima rodbinu.

Višestruko ubistvo dogodilo se i 30. aprila 2012. godine u selu Rijeka Marsenića, između Berana i Andrijevice. Bivši policajac i bivši zet porodice Otović, Slavko Milović iz Andrijevice ubio je četiri i ranio jednu osobu. Slavko je ubio tasta Slobodana (66), taštu Danicu (64) i šuru Zorana. Drugog šuru Željka je ranio, ali ga nije ubio jer mu je nestalo municije. Nakon toga se raznio ručnom bombom.