"Stočarstvom se bavim, od kada sam se rodio”, kaže Prelević, koji osim svojih, čuva tuđe ovce. Otkriva i kakva je potražnja za domaćim mliječnim proizvodima.

"Najviše se traži i pravi sir. Dobra roba uvijek prođe. Ove godine je kilo Kučkog, mješanog ovčjeg i kravljeg sira, šest do sedam eura. Krave muzemo mašinski, a ovce ručno. Muzemo ih dijete i ja. Na dnevnom nivou, od ovaca mogu da dobijem 120 litara mlijeka,” navodi Veliša i dodaje da Bardoka i Pramenka pasu najkvalitetniju travu.

Najveću opasnost ovoga ljeta predstavljaju vukovi, koji imaju naviku da se često spuste i tokom noći i dana blizu katuna.

"Ovce ne smijemo da ostavimo jednog minuta. Nema nigde nikoga. Vukovima niko ne smeta. Šuma im je velika. Praktično, i oni su postali domaće životinje,” priča Prelević, u čijem društvu stoku zna da čuva i po četiri psa.

Otkriva da je ove godine posjeta turista Bukumirskom jezeru, iz njegove perspektive, bila slaba.

U brizi o brojnim životinjama, Veliši pomažu određene državne subvencije. Međutim, to nije dovoljno. Prema njegovim riječima, Kuči svake godine imaju manje stočara.

"Ako se ovako nastavi, sa stočarstvom završavamo u roku od pet, šest godina. Nažalost, neće biti nijednog stočara. Ovi katuni su prije 15 do 20 godina bili puni naroda, stoke, planinara, a posljednjih godina sve manje i manje”.

Iako smatra da od poljoprivrede, onaj koji se ne rasipa, može pristojno da živi, na stočarov kućni budžet ipak utiču visoke cijene potrepština i goriva. Međutim, smatra da je kvalitetan rad presudan u svemu. To savjetuje i mladima.

"Omladina mora da se prihvati nekoga posla. Važno je da se radi. Nije važno je li to poljoprivreda, stočarstvo ili mehanika. Od ležanja nema ništa! Ne možemo da preživimo. Kad nema tate i majke, šta onda? Mora da se radi,” poručuje Prelević.