Trodnevno interaktivno učenje o ljudskim pravima imalo je za cilj, kako navode, da približi srednjoškolcima/kama koncept ljudskih prava, mehanizme za zaštitu od diskriminacije i drugih kršenja ljudskih prava, sa osvrtom na ljudska prava najmarginalizovanijih grupa u Crnoj Gori.

“Fokus je bio na borbi protiv govora mržnje, stigmatizacije, diskriminacije i nasilja prema marginalizovanim grupama, kao i na osnaživanju mladih za zauzimanje aktivnog stava u borbi za ljudska prava. Važan akcenat programa stavljen je i na vršnjačku edukaciju i posljedice vršnjačkog nasilja za psihološki razvoj mladih”, saopštili su iz CGO.

Rad se odvijao, dodaju, kroz kombinaciju predavanja, radionica, projekcija filmova, „žive biblioteke“, grupnih vježbi, debata i zajedničkih diskusija.

„Govor mržnje je sa aspekta osoba sa invaliditetom najviše zastupljen kroz korišćenje nekorektne terminologije. Nije problematično samo vrijeđanje osoba sa invaliditetom nego i njihovo degradiranje i obeshrabrivanje da se bave aktivno zalaganjem za svoja ljudska prava i položaj“, naglasila je predavačica na Školi ljudskih prava i koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, Anđela Miličić, u osvrtu na govor mržnje prema osobama sa invaliditetom, kao jednoj od marginalizovanih grupa.

„Mladi ljudi moraju biti informisani o svojim pravima, kao i pravima drugih marginalizovanih grupa, kako bi kasnije mogli i zaštititi prava“.

Predavačica na Školi ljudskih prava i koordinatorka u Institutu za medije Crne Gore, Vesna Rajković Nenadić, upozorila je da je „govora mržnje sve više u javnom diskursu posebno na društvenim mrežama koje su prepoznate kao kanali koje mladi najviše koriste i putem kojih se informišu.

“Zato je važno da mladi znaju gdje se završava sloboda govora, a gdje počinje govor mržnje”, poručila je ona.

„Kada govorimo o mladima, govorimo o ljudima koji stvaraju budućnost. Samim tim, održavamo Školu ljudskih prava i govorimo o kontra-narativima, da bi ti isti mladi tkali budućnost od vrijednosti poput ljubavi, razumijevanja, kolegijalnosti a nikako mržnje“, poručila je Iva Korović, članica mreže Mladih evropskih ambasadora iz Crne Gore, koja je sa učesnicima Škole razgovarala o prepoznavanju i izgradnji mehanizama protiv govora mržnje.

Učesnik Škole ljudskih prava iz Podgorice, Mihailo Čogurić, učenik Gimnazije „Slobodan Škerović“, mišljenja je da mnogi ljudi nijesu svjesni da imaju određena prava.

„Samim tim, kada dođe do kršenja tih prava oni se predaju bez borbe. Takođe, mislim da je stepen povjerenja u institucije koje bi trebalo da štite ljudska prava jako nizak, tako da ljudi odustaju od toga da i traže zaštitu svojih prava,“ naveo je on.

Učesnica iz Tuzi, Abida Lulanaj, učenica Srednje medrese „Mehmed Fatih“, smatra da je govor mržnje veoma prisutan u društvu.

„Posebno je prisutan na društvenim mrežama gdje ljudi zloupotrebljavaju slobodu koju dobijaju na internetu. U većini slučajeva obično se ti ljudi ne suočavaju sa posljedicama svojih postupaka, što im dodatno daje podsticsaj da nastave da koriste govor mržnje,“ ocijenila je ona. „Veoma je važno da svaki pojedinac koristi svoj glas kako bi se borio za svoja ljudska prava, i ja zato želim da postanem osoba koja će moći da koristi svoj glas da pomogne onima kojima je potrebna pomoć,“ poručila je Lulanaj.

Predavači i radioničari Škole ljudskih prava dodajući bili su aktivisti i stručnjaci za ljudska prava, ali i pripadnici marginalizovanih grupa u Crnoj Gori.

“XXVI generaciju Škole ljudskih prava uspješno su završili učenici/ce srednjih škola iz Glavnog grada Podgorica, i opština Tuzi i Zeta: Abida Lulanaj, Aleksa Obradović, Anđela Dukaj, Valerija Cavnić, Darija Šćekić, Elisa Micović, Ivona Đokmarković, Jelena Boljević, Marija Boljević, Marija Keković, Mia Martina Praščević, Milena Vuletić, Milica Radinović, Mihailo Čogurić, Sara Popović, Elvir Suljević, Amar Redžepagić, Anja Bubanja, Sofija Krcalović, Hana Popović i Damjana Brajović”, naveli su iz CGO.